vještičje kronike

je zorni primjer kada fizičko tijelo putuje puno brže nego "duša"
tijelo je velikom, pa i neslućenom brzinom već tamo negdje, na željenom odredištu
no duša, tako barem ispada, ide za nama, za našim fizičkim tijelom i jednostavno i poprilično očigledno - kaska,
a i vjerujem, da je taj "nespoj" razlog, ili barem jedan od
zašto je nekima/nama problem realno shvatiti/ prihvatiti/doživjeti
da li smo u skladu sa prostorom, vremenom i da li je to porihtano sa našim smještajem (u opet vremenu prostoru)
sa dušom
jer ja želim vjerovati, da je srce stvarno dugo "mlado", da ga ne mogu oduševiti stvari/situacije koje ga nisu mogle
oduševiti i prije
no, ili pak zato, čini mi se da i ono pati od ozbiljnog jet lag,a
pa se pitam -,kada ćemo se sustići?

e ovo ti ja niš ne razmem.

Kosterniran san

Odlična tema:-)