Vježba

Nema dugo da sam tu na blogovima pročitao alegoriju (?) o životu kao vožnji vlakom i nakon malo razmišljanja o vlastitom životnom putu sve mi se to činilo pogrešno… Kao prvo, vlak ide po tračnicama, nema tu lijevo, desno… sve je nekako unaprijed određeno, možeš ubrzati (eventualno), zastati, ali smjer ti je određen i cijeli taj put je, kaj se vlaka tiče, manje-više predvidljiv. Moj je put (bio) sve osim predvidljiv… starci su za mene imali svoje planove, ja nisam imao nikakve, inercijom sam riješio gimnaziju, upisao faks i nakon nekog vremena se pitao a kaj to meni treba.
No dobro, malo sam se pogubio. Život, kako sam ga ja doživio (i dalje doživljavam) je vrlo nalik na isječak iz jedne epizode vloga čovjeka koji je prije sedam godina kupio brod (da velim da sam i ja krenuo graditi isto takav brod – Van de Stadt „Seal“, jedanaest metara jedrilica i dvojio sam između željeza i lameliranog drva) i otpočeo svoj put oko svijeta. Dakle, čovjek je prezimio na Novom Zelandu, zaputio se prema Fijiju, no međutim… vjetrovi su mu malo poremetili planove. https://youtube.com/clip/UgkxZY0DUhxPtue9gQ5iK1KrImxby9faddQW
Ako nekog zanima cijela epizoda je ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=yck_MdmttMU&t=863s
Ono što sam htio reći, život mi više nalikuje plovidbi morem, možeš krenuti na koju god stranu želiš, zastati u kojoj god luci želiš, družiti se s kojim god ljudima ti paše, nema kolotečina niti tračnica koje te usmjeravaju, sam odlučuješ.
Premda na kraju svi završimo (rekao bi moj profesor latinskog, pokoj mu duši, svršimo) jednako.

Bok, Krešo, mislim da moju ideju o vlaku si možda shvatio predoslovno. Ako se radi o vlaku života, onda to ima širu konotaciju nego tračnice i usmjerenost.

Bok, možda si u pravu, ali to mi je bila prva asocijacija nakon pročitanog... a kak ono vele prva misao ???

Krešo, sjetio si me na stroga pravila onog Skretničara iz filma Matrix:)

Moram ponovo pogledati matrixe. Ne sjećam se skretničara ;)

Evo, Krešo mislim da je ova jedna od scena u vezi sa Skretničarem.

https://youtu.be/oXSncU-c2lA

Složio bih se s Krešimirovim opisom gdje more stavlja u fokus kao ono po čemu smo na putu.
(valjda zbog zamisli kako je jedrenje u igri).

A ima jedan meni odličan film s Robert Redford-om: "Sve je izgubljeno"(All Is Lost).

https://youtu.be/b-5oBQTiRH4

Pozdravljam :-)

Pojam vlak života može biti univerzalna alegorija za život u cjelini, ukrcaš se na jednoj stanici, putuješ, dobivaš suputnike, jedni dolaze, drugi odlaze, nisam to baš zamišljala pravocrtno, nego višedimenzionalo, kakav život u stvari i jest.

Pozdrav Ilija

Lana, vlak je teško (barem meni) zamišljat višedimenzionalno... on ider u jednom smjeru i ograničen je tračnicama... osim ako nije pollar express ili snowpircer..

Moram priznati da mi je malo teško ostati koncentriran... pratim kaj mi veli Lana na svom blogu, pokušavam biti prisutan na svom zapisu i pokušavam ne zanemariti Saru, s kojom, čini mi se, imam dosta poklapanja u razmišljanjima...

Krešo, nevjerojatno kako me baš uvijek asociraš na odlične filmove, koje sam skoro već i zaboravila da sam gledala:)

Evo, ovaj, imaš jedan link i na mom postu:

https://youtu.be/mCCy8mRqF8c

bilo bio mi drago da mi veliš kaj te to u mojim pisanijima navelo na link o the bauty of days

Meni asocijacije kliknu neočekivano, prvo Matrix i scena Skretničara, jer smo pričali o vlaku.

A onda kod mene si ostavio onaj glazbeno filmski link, koji me prisjetio da su mi i Nebeski dani bili super film.

Nadam se da ću naći vremena da pogledam i to... inače, totalno me dekoncentriraš sa tako različitim linkovima :) Daj si pogleč kolko let imam ;))

Sumnjam da ću to doživjeti IRL

Hm pa i nije da zivot nije ko vlak, sa nekih svojih sina nemozemo skrenit, il skrenemo al tko zna mozda nan je bas ti put zadat

12 i 20, dobro jutro :))

Isprva te nisam jučer posve pročitala, no kada sam danas krenula (bez linkova) mogu se posve složiti s tobom... Draži mi je brod ili bilo koje prijevozno sredstvo koje se ne mora kretati tračnicama, koje unaprijed određuju putanju i strogi smjer cijelo vrijeme? Nemreš skrenut malo sim pa malo tam... Volim slobodu čak i u kretanju, iako mi paše komocija (prostorna) vlaka! Općenito nisam turist koji voli ići sa vodičem u jurnjavi obilaska neke IN destinacije? Volim na svoj način doživjet neko mjesto, malo šetnje nekim trgom nekog grada ili pak sela, sjest na neku terasu i promatrat domaće ljude, njihove običaje, život...probat klopicu... Individualni turist koji sam otkriva neki život a ne po špranci!