put putujem (2019.)
daklem, 'zgubila sam putem cijeli jedan dan, jer sam krenula rano u utorak 12.02. a chekiranje na našem aerodromu i sve ostalo, traje...
i kažu ti lijepo, nekoliko puta, dva sata prije polaska se moraš nacrtati,
iako nemaš kaj delati dva sata ranije, jer je utorkom i četvrtkom (?) ispada, manja gužva
a i zanimljivo, da ionak nema nikoga na šalteru, gdje se prijavljuješ,
jer se službenici, zemaljsko osoblje, stvore tek sat ili čak manje, vremena ranije, i onda stojiš tam u redu,
i čekaš da sve krene..
jer si ti štreberski i uz „reisefieber” stigao tam 3 sata prije leta
a let i sve ostalo sasvim ok, iako vele
('ko zna, da su ti ruski avioni malo glasni)
- aeroflotom do Sheremetyeva, zanimljivo je da ih ipak kužim natpise, jer eto, ćirilica, neke slične riječi s našima itd.
a i bila sam pristojna, pa na pravim mjestima u pravom momentu upotrebljavala one osnove tipa „harašo” i „ spasiba”
a zauzvrat dobijala vrlo lijepe osmijehe, kimanje glavom i sve one reklo bi se, male povlastice..
jer eto, držim se one prastare, da lijepa riječ samo pomaže
a i još starije spike, kaj su me davno učili, a to je da sam svojim ponašanjem ambasador svoje zemlje..
( ne znam dal' se toga još ko sjeća, osim mene )
u Moskvi je bila fest magla, pa se nije vidjelo apsolutno ništa, osim kaj su stakla bila malo zmrznuta, pa pretpostavljaš
da je zima, jer je jer je 12.o2.2019.
a i rusija je to, moskva, pa ništa od pogleda na svjetla dolje
i onda fino izađeš van iz letala, i ideš, i ideš i ideš
jer sami aerodrom ima 6 raznih terminala, ja sam se morala nacrtati na 42. za let za Delhi
ali svaki exit ili smjer prema idućem letu, (a ima ih jako puno) prolaziš ili pokraj ili direktno između polica duty free-shopa
pa sam bila malo onak, konsternirana, da kakva trgovačka navlakuša,
a i sad sam tek u dolasku, i nisam si niš kupila, ionak to stignem u povratku, ako ostane para, jer opet čekam let za zgb,
kao i sada, jer sam na sheremetyevu čekala 3 i pol sata, let za New Delhi..
pa se ima dost vremena za gledanje uokolo, sveg tog nakita od jantara, svih tih babuški, a zapravo ispravno je reći - matrjoška
i rađene su od lipovog drveta, a onda i rukotvorina, ovoga onoga, obilje svega...
a i već sam prošla neke vremenske zone, pa je bio već i mrak
a avion za Delhi onaj ogroman, aeroflotov, onaj sa dva sjedala do prozora, pa četiri po sredini, pa opet dva do prozora
ali već je bila noć, niš se ne vidi i ja spavala i spavala, osim kaj su me budili
za sokiće, ručkić, i naravski cendrava dječica, (komada barem 3), a ispod godine dana, ili tu negdje
dakle, skoro bebe, nervozne, pospane, uznemirene...
u Delhi stigla oko 5h ujutro, dakle po noći i opet ništa ne vidjeh, al je avion rulao pistom, okretao se, skretao,
dobrih 15 i kusur min, pa sam si mislila..điii mora da je ogroman aerodrom, jer sada nisam sjedila do prozora,
i usput naravski vidiš i poveliku grupu ruskih „hare krshna” pripadnika, koji cijelo vrijeme tiho mantraju
uz „japa malu”, koju drže oko ruke u platnenoj vrećici, pa je bilo i nekoliko obitelji „sikha” sa crnim ili tamno crvenim turbanima
ili specijalnim kapicama koje već nose i vrlo mali dječaci itd.
...izlazak, sve ok, al opet ista priča, ravno okolo, naokolo prek' duty free dućana, mrmlj
ne sviđa mi se to, šta da radim, kad mi se ne sviđa..
e, da, da bi uopće došao do svog kofera i izlaza, moraš prvo ispuniti neku turističku vizu, pa stani u red
pa ti je neki službenici pečatiraju, snime te na kameru, usporede sa tvojom vizom u pasošu
i tek onda ideš po svoju glavnu prtljagu, jesam li rekla kroz duty free
dakle naravno, uokolo kroz duty free
a onda je već dan, jutro, i izlaziš u buku, i u žamor, trubljenje, smog, sivo jutro, kroz smog se tek nazire sunce
i opću gužvu i na ulice delhija...jeeesss, stigla sam..
p.s.
jesam li rekla da nema pušenja na zgb aerodromu? na onom akvariju piše -out of order,
na ruskom aerodromu ga uopće nema, akvarija, (pitala ja čistačice), iako vidjela u
ženskom wc,u da je neko popušio par slim cigareta, al ja se nisam usudila, ali na Delhi. indira ghandi aerodromu ima prostorija, iako dim možeš kak se veli rezati nožem, pa sam zdimila samo jednu, i bilo mi je sasvim dost'...
indijski Delhi aerodrom opet ogroman, na zidu ima velike ruke, svaka ogromna, obojana u zlatno
i svaka u položaju jedne “mudre”...
21.02.2023. u 17:57 | Dodaj komentar
baš lijepo da ovdje mogu doći nešto i pročitati! nekoć smo i pričali i komentirali, ali jock...mislim da je sahara bolje mjesto od bloga? ako ništa ima poneku oazu a ovdje samo oaze smeća! ali zato na pvt vrvi od svega i svačega...nisam bila u moskvi, ali čitajući tebe ubrala sam djelić te atmosfere antonova i babuški! kakogod, tebi lijep pozdrav!
Autor: sara_tera | 21.02.2023. u 22:35 | opcije