vještičje kronike

i kako bi ono išlo,
usamljenost se, kažu mjeri brojem ljudi koji nas okružuju
tako da se i sami sebi činimo malima, mnogo manjima nego pretpostavljamo, nego što smo mislili
a onda s vremenom shvaćamo da svi ti sadašnji, prošli, budući ljudi zapravo ne mogu izliječiti
tu unutanju osamljenost i nemire, koji iznova izviru, iako ih ušutkujemo,
ali tek povremeno nahranimo, novim licima, doživljajima
pa onda ipak utihnu, makar za neko vrijeme

jer valjda čovjek može shvatiti drugog čovjeka, samo do određene granice
a dalje od toga je - sam

a i često, život je kraći nego što mislimo, pretpostavljamo, a pogotovo što mislimo da znamo..

Treba se znati nositi sa samoćom. Društvo je krivo. Stalno potiče kolektivizam, a sami se rađamo i umiremo!

malo si pobrčkal, ko i uvijek, kolektivizam? danas? a gde?

Sve nas trpa u iste ladice. Pogledaj dnevnik na HTV. Osim što neukusno drukaju za vladajuće ti govore čemu se treba veseliti, s čemu ne! Tebi režimlijo se pomiješalo.

Mene ne smeta samoća, zapravo mi godi i ne znam bi li znala drugačije.
Smeta me osamljenost.

hm potato poteto tomato itd :)

:)) idem videt ovaj film, htv1, jel čemu

bok dona! zahvalna na ovom tekstu. a i đusi je sve rekla. osamljenost je ono što nam smeta. nažalost, možeš biti osamljen i u dvoje. to sam iskusila prošlu godinu dana. osamljenost (u mom slučaju barem) znači...kad želiš ići u kino i pogledati neki film a nemaš s kim? ili kad želiš odslušati veče jazz-a ili bluesa a opet nemaš s kim. ne nužno da nemaš, već nema osobe (bilo muško bilo žensko) koje to želi ići slušati, a ne samo zato što ti to želiš? odlazak na izlet, ponekad plesnjak...dobar ručak i razgovor...sve su to sitne male svakodnevne stvari koje želim dijeliti s nekim tko, ne čini meni uslugu, već doista ima istu ili sličnu potrebu i želju kao ja? e to je teško naći, gotovo bih rekla pa nemoguće! pa onda moraš imati jednu osobu za kino,drugu za izlet, treću za čagicu, četvrtu za razgovor etc etc...a meni to naporno? u stvari stalno srećem jednodimenzionalne osobe tj. osobe s kojima mogu podijeliti najviše jedan do dva moja interesa? ako se dobro sexa, nije za priču? ako zanimljivo priča nije mu sex važan? ako voli finu papicu ne voli šetnje i hodanje...etc etc. a u ovim godinama dojadi više čekati i načekavati takve neke ljude s kojima bi dijelio, množio i stvarao neke nove priloge i sjećanja! onda uglavnom to činiš sam i nije ti baš ugodno, pače...postaje ti neugodno. ispada da je još jedino odlazak na kavu nešto što nije nikom zahtjevno? ljudi su uglavnom doma, kuća...posao...i navlačenje obitelji...bilo na zajedničkim ručkovima, čuvamju unučadi ili pak bedinanju starčadi. definitivno sam shvatila da muškarci ne znaju uživati u životu! barem njih 90%, onih deset posto jedva da ih čovjek i primijeti? i da, čovjek je sam!

film skupo smeće, bzvz
ok ima nekoliko zgodnih cveba, als ve ostalo..mogla sam glat propustiti

oj Sara

hahha da, tak otprilike, i da kao iz oboga vica
da semeđusobno ne poznaju :DD

shvatila da muškarci ne znaju uživati u životu! barem njih 90%,



možda zato umiru ranije, kak statistika veli

ja se čak, jučer i družila
i to bogme, cijeli dan ..no znano društvo i dugogodišnje, al da, lepo je bilo, malo za promjenu
jer isto to, sve budemo pa budemo.
i nikak..
al eto onak dogovor od jučer na danas, i na kraju taman
i zapravo ispada da ti neki neplanirani dogovori ispadnu baš onak, kak treba

iako smo svi samci, i frendica i frend, al za divno čudo opće se nismo dosegnuli te teme, jer smo imali svakaj drugo

tak daaa malo sam se "napunila"

điii večernji dnevnik..već broji turiste, kruzere, ponoreli su...dnevnik?!

:))) simpatično

"svaki tekst pročitam dva puta,
prvi puta površno, dugi puta još površnije" ...gorgona,ši

baš mi je drago da si imala lepo druženje! to tak obično biva...dok planiramo i snujemo, ispade loše a kad se najmanje nadamo super!

i ja sam imala jučer baš baš ispunjen dan. potaknula si me da napišem jedan blogek, onak uz jutarnju kavicu!

kužim..
i da, manje više se slažem i sa tom konstatacijom
al po drugoj strani treba nam ogledalo u očima drugih
treba nam korekcija nas samih
treba nam odgovor

jer ljudskom stvoru drugi su ogledni primjer njih /nas

ne postojimo bez drugih
a da se ne ogledamo
da se ne uspoređujemo
da se ne korigiramo
da se ne projiciramo
itd itd

ponoriš u samici
ne čak ni zbog mraka ili kaj ja znam, ne pričanja.. nego zbog ne viđenja, ne komunikacije, ne ogledanja u drugima

i sad je tu lako kliznuti u filozofiju

ali da, ovo jesu filozofska pitanja

1. KAD SMO SAMI, RAZVIJAMO SVOJA UVJERENJA I POSTAJEMO ONO ŠTO JESMO.

a kako ćemo razviti svoja uvjerenja i znati da su takva ili da takva trbaju biti, ako ih nemamo sa nečijim usporediti

postati tim prije ono što jesmo i moramo,
makar smo u grupi, ajmo reć, makar ne grupi/klubu/sekti dakle dio smo društva, ali istovremeno važna/bitna/svoja jedinka koja nedostaje društvu, da bi društvo bilo/postalo kompletno..

4. i ovak i onak

6. KAD SMO SAMI, MOŽEMO DUBLJE OSJETITI SVOJU DUŠU.

osjetiti za šta? kome to koristi? nama? samima? mislim da nije toliko bitno ako se ne brije na new age spiku, al ustanovili smo i da preduboko "poniranje" a bez vodiča, dakle opet onoga koji nas korigira ide u ludilo
jer nemaš osnovicu, potku..akk da velim..orijentir..e da..orijentir

znaš ona nietzscheanska spika....ako predugo zuriš u ambis, ambis ti uzvraća zurenjem (otprilike)


i bla i itd i tak do bogojavljanja :))

ionak nije bitno, zapis