U potrazi za izgubljenim smislom

Hajde da budemo još jednom kao djeca
da gradimo kule od pjeska tamo
na nekoj nepoznatoj cesti
razmišljajući samo o narednoj igri
bez vremena provedenog u bezbrižnosti.
Možemo se držati za ruke
ne brinući što će drugi reći
šaputati si riječi bez značenja
i smijati glasno bez srama.
Probuditi u sebi to dječje što čuči
ne rasteći više dovoljno smo stari
s poljubcima probuditi jutro
u zagrljaju dočekati dan.
Tek malo nam treba da budemo sretni
dvoje u igri će srasti u jedno
čarobnim kistom mašte
u dječjoj odjeći nestašnosti
spojeni poput ruža u ruci ljubavnika
osmjehom što pruža nježni dodir
budimo djeca još jednom
jer teško je više odrastao ne biti.

Link