Moja riječ nema smisla...

Nakon dvadeset i pete svi oko sebe podižu zidove: nakon nekoliko nesretnih ljubavi, žene bježe od opasnosti, izlaze sa starim idiotima koji im ulijevaju sigurnost. Muškarci više ne žele voljeti, ševe lolite ili bludnice. Svatko je na sebe navukao oklop i više nikad ne želi ispasti smiješan ili nesretan. Žališ za godinama kad ljubav nije toliko boljela. Kad si imao 16 godina, izlazio si s djevojkama i nogirao ih ili su one tebe bezopasno napucavale; sve bi bilo gotovo u 2 minute. Zašto je onda, poslije, sve postalo tako važno? Logično bi bilo da je obratno: u adolescentnoj dobi drame, lakoća u tridesetima. Ali to nije slučaj. Što smo stariji, to smo osjetljiviji.

Zato što smo pametniji. (Ako stari cinik smije primijetiti.) :D

po meni: vrijeme s tim nema veze, a ni pamet...možda smo samo glupo oprezniji i mislimo da smo pametniji, a u biti smo to što jesmo-kornjače ;(

Recimo da postajemo rafinirani s godinama, u želji da se prilagodimo okolini potiskujemo svoje prave osjećaje, a pokreću nas strahovi...A gdje je skrivena ljubav, u onome koji prihvaća sebe kakav je i drugu osobu kakva je...U čemu je opasnost, da nas neko povrijedi, vezanost?

ja bi to nazvala strah od prepuštanja i povreda - of kors, samo što ne razumijemo da time samo i dalje bivamo nesretni..kao, ništa nam ne fali, a u biti se sami emocionalno zakidamo i postajemo sve veći emocionalni invalidi..jebem ti strah i nas što si dopuštamo da zavlada nama i našim životima!

"Strah je prirodna reakcija na nepoznatu situaciju!" Pa za što se bojati poznate situacije, kad točno znaš što možeš očekivati...Zašto se bojati da ćeš biti odbačen i ostavljen ako si to već prošao?

Sretnu vezu bi trebale činiti dve sretne osobe, koje su radile na sebi...što iziskuje godine rada i realan optimistički pogled, ali to se većini ne da pa se prepuštaju "ljubavi", plamen nas grije dok traje, ali se obično vratimo nakon nekog vremena u svoje prosječno raspoloženje, znači ne možemo samo uzimati od života i trošiti ga, moramo nešto i ulagati...U vezi obe osobe mogu dobiti inspiraciju za razvoj ličnosti...U čemu je problem da budeš ono što jesi, u nesigurnosti u sebe?

Svaki plamen treba održavati da se ne ugasi...!

Priroda se pobrinula za malo plamena zbog održanja vrste, zato treba malo ulagati u sebe i u vezu, da bi plamičak ljubavi opstao...kroz ljubav možemo se lakše boriti sa svojim strahovima i svime što nas sputava, a najčešće je to strah, zato izaberimo ljubav, jer tada nema straha...

Oh ljubavi da se ja popnem na tebe ne bi me skinuo ni crnčuga sa let lampom.
:-)

nije stvar u održavanju plamena, nego u prepuštanju plamenu..valjda se bojimo da ne izgorimo u tom plamenu, pa mu se ni ne prepuštamo..te se zadovoljavamo prosječnošću ;(..iako me siki tvoji komentari uvijek iznova oduševe ;)

Filozofi su samo tumačili svijet, a vidim neki ga žele i mjenjati...prosvjetljenje kroz sex

istinita je ona narodna - stari panj nije lako upaliti, a kada uspiješ, teško se gasi i dugo tinja...

Butterfly, da ljudi u vezama brže upoznaju sebe, i većini to nije ugodno, to što je duboko u nama...potisnuti osjećaji, strahovi...Budimo ono što jesmo, skinimo masku, otvorimo srce i živimo punim životom, ruka koja daje je uvijek iznad ruke koja prima...

... kako kod koga... ja se više ne opterećujem tim stvarima... i mogu reć da sam manje osjetljiv... no, morat ćeš ostarjeti još 10 godina da (možda) dođeš u tu fazu... laku noć... ps. kad se suočiš sa smrću, svi oklopi ti odmah padnu ili te otjeraju u privatni pakao... a što je žalosno, svi bježe od smrti kao da ne postoji...no, na kraju ona ih sustigne sa svim onim stvarima koje potiskuju i od čega bježe cijeli život... bitno je ne bježati i suočiti se SADA, jer bi kasnije moglo biti prekasno...(((Q)))

slažem se...iako ima nekih koji se ne boje prokopati po sebi, pa ipak...imaju oklope, raznih vrsta i veličina...aLI DOSTA filozofiranja, it's late, laku noć...