vještičje kronike

"Mogli su Splićani, Talijani su im dali tu priliku, mirno nastaviti svoj život za vrijeme okupacije.
Teško i siromašno, ali u svim vrstama eskapizma koje ovaj čarobni grad nudi.
Težaci su se mogli bavit svojim poljem, ribari stalno biti na moru, djeca građanstva jedriti ili nabijati balunčiće po Bačama
i Firulama, a oni posvećeni ritualima i dalje čitati novine na Pjaci
kao da ih ništa na svijetu ne dotiče.
Mogli su, ali nisu.
Bilo je, istina i takvih, ali trećina grada je otišla u partizane, iz tog zemaljskog raja na put bez kraja i s upitnim povratkom.
Bilo ih je svugdje, od Sutjeske i Neretve, preko Like pa sve do Trsta.
Ginuli su i u logoru na Starom Sajmištu u Beogradu i vidjeli sve užase svijeta.
Za to vrijeme, dobar dio preostalih u Splitu bili su ilegalci koji su u gradu prolazili kalvariju.
Split je jednom osjetio i slobodu, a onda su došli Nijemci.
Saveznici su ga dobro izbombardirali. I tako sve do 26.10.1944. kad su oni preostali ljudi sišli na Rivu, ne vjerujući da je kraj.

Partizanska borba i njena pobjeda je bila jedno čudo, modernistička utopija Splita 3 drugo,
košarkaška Jugoplastika treće, a škverska Amorella četvrto.
Sve ono što je došlo kasnije i u čemu još uvijek živimo, a što je napravilo sve da izbriše tu prošlost i njih iz memorije,
uzaludno je i ružno.
Split je partizanski grad i to jednako znaju oni koji to poštuju, kao i oni koje nervira.
Dušu ovog grada pak čuvaju splitovci iz Prvog splitskog odreda koji su još u kolovozu 1941. otišli gore
preko Kozjaka, s Bačvica pred streljački vod na pragu mladosti, jer su vjerovali u ideju o slobodi i pravdi."
Sretno Splite ❤

nije na javno..pa nema ni autora, al neka se zna...

r.t.

Rato Tvrdić.

pa obriši, ako čovek ne želi javno, ne želi javno o čemu ti sada?

Ajde mala ostavi se pamfleta iz 1945e i jeftini lazi.

Kao prvo dalmatinci nisu isli u partizane pa ni mojo pretci radi Tite i partije nego da potiraju talijane i isli bi oni u bilo koju vojsku da je ta ratovala protiv talijana

Amorela potemkinovo selo a Split tri sagradjen za oficirsku bulementu i udbase milicionere i partijase i doseljene trofazne elektricare

To sto si takozvana ljevicarka nedaje ti nikakvo pravo da zrtvu iskreni i posteni Hrvatski Dalmatinski partizana sporkajes svojojn ideologijon.

I ne nositi se bila boja nego crvena lenjinisticko stanjinisticka jeftina za svoj probitak usvojena.

E upravo zbog toga što jaro piše nikako da shvatim da netko iz dalmacije može zagovarati ustašiju. Splićani, a bome i šibenčani, i mnogi drugi ostavljali su svoje domove i išli u partizane da bi se riješili talijana, pa je tako i određen broj završio kod popa đujića samo da se dočepaju oružja. Nikakve veze osim možda kod rijetkih pojedinaca to nije imalo veze sa partijom i komunizmom. Žrtva dalmatinaca je bila ogromna, samo iz mog malog sela mnogi su poginuli u toj borbi za slobodu.

Da i onda kad su se vratili sa Neretvi Sutjeska Vrdova Knina Mosora, Trsta onda su ih razni komesari obezvredjivali cak i hapsili, oduzimali imovinu i sad se ka prave glupi, a narod panti

Primjer svi se sjecamo filma serije Kapetan Mikula Mali.

Po istinitim likovima i istinitim dogadajima uz mali odmak.

Znaci covik je sa svojin brodon isa u rat, prikljucija se partizanskoj mornarici, da bi mu posli rata oni ti brod nacinalizirali i on na njemu plovija ko obicni mornar.

Ustasija nan je posluzila devedesetih za poplasit cede,jer da su od straha znali koliko smo nejaki pojili bi nas za dorucak

Ustasa ni nema osim sto se jos uvik neki marginal i likovi pale na to, jedni da pivaju a drugi da prijavljuju.

Preko 3000 mladosti dalmacije, dominantno šibenčana poginulo je samo na sutjesci. U cijelom Domovinskom ratu ukupno nešto preko 6000

Isprika, broj poginulih branitelja tijekom Domovinskog rata u cijeloj hrvatskoj je 8262.

U toj bitci na sutjesci sudjelovalo je 1316 šibenčana, a poginulo ih je 787. Tko ne vjeruje neka ide po šibeniku i okolici i broji pale na spomen pločama.