Inside out

Dok se nekima kupa sunce, meni su se okupale noge dok sam iznosio stari papir u kontejner. PoJezija samo tako.
Šlapice mi vode pune
šljapkajuć mi čarapa trune
dok tužni mi se prsti bune
zbog sasvim mokre u šlapicama vune.

Kako šlapice postadoše šljapkice, pjesma prva.

E.
Ide mi na nadbubrežnu žlijezdu svo to prenemaganje oko Dana mrtvih. Prvo, slaviti nešto vezano uz bilo čiju smrt je prokleto bolesno, iako to nimalo ne čudi obzirom da se radi o crkvenoj instalaciji, a ona sve što slavi, do kosti je morbidno. Uključujući i kosti.

Naknadni dodatak - primjećujem da Dan mrtvih više nije Dan mtvih nego praznik Svih svetih. Velikim slovom. U prijevodu, vatikanska govna u 'Rvata su čak i nedvosmisleno dala do znanja katolibanskoj seljačiji da to nije njihov dan, nego strogo svetačko crkveni, a seljačija to samo plaća. Da si ne bi seljačija umislila kakvu svoju svetost, jezuškristušimarija.
Pa, aj' da konačno i vrag katkad pokaže pravo lice.

Drugo, ako ti je netko bio drag, drag ti je i dalje cijele godine. Preseravanje šleperom krizantema i onim odurnim plastičnim kičem od svijeća na baterije je samo predstava za selo i seljake. Kao, vidi me kako sam dobra dušica jer sam pomaknuo/la guzicu jednom godišnje da svi vide koliko sam novaca spizdila na cvijeće&svijeće&smeće uvaljeno bez ukusa i ikakvih emocija na grob nekome za koga te, dok je bio živ, savršeno boljelo spolovilo.
Mrzim licemjerje.
Gledam ljude, obično starije dobi no ne nužno, koji skoro pa svaki dan nekome odlaze na grob jer ga naprosto nisu u stanju pustiti iz svog života. I ti mi ljudi izazovu suze. Izazovu mi suze jer oni svojih suza više nemaju, odavno su isplakane.
A ovaj prenemagajući talog koji se sad u hordama nagurava po grobljima - zbljuv. Uz časti vrijedne iznimke koje imaju opravdan razlog da idu baš danas, no tih je malo. Sve je ostalo jeftini, bezvrijedni show jednih glumatajućih katolibanskih budala za druge.

Šljapkice mi šljapkaju, bose mi noge podom tapkaju.
Zajebato je pisat' poJeziju o šlapicama, nemreš urimovat anđele i nebesa i ptičice i zore i more da ga jebeš.

Ima mrtvih koji će mi zauvijek ostati živi sve dok sam ja živ. Možda bi mi na samrti trebalo biti puno više žao svih koji će umrijeti samnom nego mene samog. Za mene bude ionak' svejedno. Baci nekamo i recikliraj, koga boli briga. Samo mi odjebi od groba s plastičnim cvijećem, limenom glazbom i svećenicima. Nek' mi se nasmrdi bilo koje od toga troje, iz groba ću vrisnut, šlapica mi. Mokrih šlapica, štoviše.

Juhica za ručak. Od bundeve. Čisto u čast Halloweena. Još mi samo fali neka vještica i to je to.

Ne za ručak, bemmu.