Moja riječ nema smisla...

zabrijavanja
ajme, what a day today!!!
vani je vrijeme katastrofa, izmjenjuju se sunce, kiša, vjetar, sparina, zima, ljeto, jesen..sve u jednom danu...i kako da čovjek ostane normalan? i kako se vrijeme izmjenjuje, tako se meni u glavi izmjenjuju raspoloženja i misli...
pa kad krene nepravda, samo se rola, loptica nepravde po loptica nepravde...i nema kraja...čini se...
ljudi su bezobrazni, bahati i negativni..danas...oni isti koji su još jučer bili relativno o.k...samo relativno, da..
i naravno da sve to utječe na osjetljive duše...
i kako si pomoći? iskopčati se i furati svoj film?hm.. teško, kad ovisiš o njima...tim bahatim njuškama...
i koliko je doista potrebno da bi se upoznala neka osoba? onako, baš upoznala...dan, mjesec, godina, desetak godina? ili nikad? kao, sve više mi se čini da uvijek ostane jedan dio zaključan u pojedincu i taj dio je samo njegov/njen...taj dio ne da nikome, taj dio se ne može upoznati...taj dio je samo njen/njegov...što smo uopće mi? hrpa kostiju, živaca, mišića, krvi, isprepletenih sa dubinom uma i emocija...pa čini se jednostavno..kako onda možemo biti tako kompleksni i neistraženi? nedokučivi? danas sam ja - ja, sutra sam netko drugi, preksutra netko treći...danas tko me upozna reći će da sam iznimno pozitivna i draga osoba, a tko me upozna sutra reći će da sam zločesto i bezobrazno, negativno stvorenje..a to sam sve ja..barem se tako čini...okolnosti stvaraju naša lica...isprepletenost okolnosti, trenutnog stanja organizma (nazovi raspoloženja) i dio konstantnog, naučenog ponašanja stvara osobnost..našu osobnost..i na kraju priče, tko smo mi? neka apstarkcija..zrno svemira, dio univerzalne energije, lutka na koncu, sve samo ne nešto važno..ne nešto važno za svijet i njegov opstanak..puno smo manji i nebitniji nego što si mi to umišljamo..i naravno da si ti meni važan, važniji od svemira,ali svemiru mi nismo važni.ne ja i ti..ne mi kao pojedinci...važna mu je cjelina...cjelokupna populacija, da se ima čime poigravati, da mu ne bude dosadno...zato i nije bitno biti čim bolji drugima, bitno je biti čim bolji sebi, bitno je postati ono što želiš, pa ma koliko se to nešto ne sviđalo drugima...jer bi li bili sretni da smo drugima dobri, a sebi ne? ne bi...a nije li sreća najvažnija od svega? eto..stvar riješena...

a) ak smo/ste si vazniji od svemira jedno drugom, prica je mogla tu stat. kaj nas onda briga kaj je svemiru bitno ili ne? :) no, ima jos, jelda. ? :) b) ako si ti s tom argumentacijom sretna, tko sam onda ja da s tim i ja ne budem i sam sretan. hehe....

:: NEGO :: neznam, znas, meni ti argumenti idu pomalo na zivce, svih vrsta argumenti. ono, hocu reci, rijeci i misli sluze samo zato da smislis neka opravdanja za nesto sto zelis, ili nesto sto ne zelis. priznajmo to tako. ostalo je za vjetar, IMO. tako da: okej, zelis nesto postat, a ja zelim hm, dobro sad, da ne ekspliciramo previse ovak javno. enivej. kako rekoh, idemo dalje :-* (svatko kako vec zna i umije. i zeli. eh, smijesak nakraju bio bi odvec, ovdje... pa onda samo ;)

ma ne kužiš ti ništa ;)nemaš pojma šta je meni bilo u glavi kad sam to pisala...kaos ;)
nego, šta si se tu raspisao?piše dodaj komentar, a ne izlaganje..izlaži na svom logu ;))) šala...
nego, evo ti novi log, pa možda više skopčaš temu iznad ;)nije ljubavna tematika toliko koliko misliš, only one sentence ;)
only virtual contact... ;)

... hahaha... svatko pa i ona najružnija jednostanična ameba je najbitnija svemiru... u tome je tajna postojanja (((Q)))