bez imena

prostranim livadama
smrdljivog gradašeta dijete..
jučer je izvadilo prvi zubići sad se ponosno osmjehuje
svim prolaznicima..
plitka rana, natopljena pljuvačkom
ne privlači poglede životnih suputnika..
traži veliki oštar predmet..
pritišće ga na svoje sićušne grudi
i gura duboko u pluća koja gube zrak..
ljudi su se počeli skupljati oko djeteta..
proglasili su ga ludim
i nesposobnim da razlikuje dobro od lošeg..
djete ih je milo pogledalo..
kašljući tamne mlazove krvi reklo je;
vi ne znate koje su to dobre stvari...
djete je imalo samo jednu želju,
da netko primjeti njegovu radost
 zbog male, obične stvari..
ali nije uspjelo ubrati maslačak
 i otpuhnuti njegove još nerođene latice...
zar je tako teško biti zadovoljan malim stvarima, nego moramo umirat u potrazi za velikima i ginuti u želji da nas netko primjeti?...