bez imena

pokušavam ti napisati pismo rukopisom u
kojemu će biti jutarnjih zvijezda
kapljica rose pomiješanih s jučerašnjom prašinom

... lupaju gromovi i pas se jadan sav prestrasio pa sam ju pokusao utjesiti sa malo hrane,...
putanja kamere je nagla i skokovita
 iznenada zastaje na sobi u kojoj se odvija 
 usputni ritual okrutnosti
a zidovi bivaju napučeni licima anđela 
 volio bih da njihove grimase
mogu nazvati osmjesima

upisala sam fax!!!

umri noćas dragi moj,
imam pištolj ako te zanima..
obećajem da te ja neću ubiti,
odluka je tvoja..
al molim te,
umri noćas..
umri noćas dragi moj,
složila sam ti tablete po boji..
da li želiš njih,
odluka je tvoja..
al molim te,
umri noćas..
umri noćas dragi moj,
kupila sam nove žilete..
hoćeš ovaj s trostrukom britvicom,
odluka je tvoja..
al molim te,
umri noćas..
jer previše te volim
 

imam dva poveća ožiljka na leđima.. jel moguće da sam bila anđeo, a to neznam?!
mogu zamislit ta krila.. kosti spojene za kralježnicu hrskavicom strše iz mojih leđa, oko otvora je sve tanja kožica, onako, ko oko noktiju..

pored mene. 
ležiš.
 ljubim te nježno dok ležimo na krevetu goli.
polako.
ruka mi klizi po tvome tijelu,
kao da sam te prvi put otkrio,
 preplašeno i znatiželjno.
u mraku,
poput sljepca koji je otkrio boje,
drhtim od uzbuđenja.
želim još.
ispod kože,
između kostiju i mesa.
tvoja duša živi i osjeća da postoji pored mene.
 samo tvoja duša.
 pored mene..
 
by: samo meni poznati autor

Shhh
I have a secret for you
Of fantasies about me and my boo
Tender touches
In the darkest hours
Passionate kisses
Make me want to devour
Those sexy lips
Send chills down my spine
Just for tonight
Leave the world behind
My body is trembling
As your hands caress
Kissing and touching all over my breasts
The sweetest spot…
In between my thighs
Is needing you
To complete my high
Softly and slowly
You enter my throne
As I feel you inside me
I let out a soft moan
Oooh baby..
You’ve got me so wet
This will be a night
We will never forget
My heart is pounding
As you pick up the pace
I’m moaning louder
 Sweats dripping off you’r face
I wrap my legs around you
Pulling you deeper
I’m losing control
And x-stasy is near
You’r pumping harder
As I reach my peak
My legs are shaking
And I cant even speak
You’r filling me up
As I start to explode
This is only one
Of many to be told
Fanatasies

noćas odlazim sa kugle zemaljske. pustit ću da cijelu mene prođe svjetlost zvjezda. ovaj život više nema smisla.
roditelji koji ste me tako destruktivno volili, hvala na svemu i ničemu..
prijatelji koji ste uvijek bili tu i uvjek tako lako odlazili, mislim da je moj red da odem..
svjete, koji si tako nezahvalno primio svu moju ljubav, želim ti svu ljubav..
vrijeme je da uzmem život u svoje ruke i uništim ga!

kako nekome iznjeti na papir (tj. na ekran) ono što osjećaš kad osjećaš sve?!
nikad nisam bila dobra u iznošenju svojih osjećaja, posebno kad je sve to nekako jebeno sladunjavo. lakše mi je kroz neke bolesne priče ili stihove to sve objasnit. al kad nastojiš biti ozbiljan i pokazati ono što osjećaš nemogu tako.. zajeb!
 

gladna sam ljubavi večeras. napravit ću si obilatu večeru.
prvo ću si pojesti oči da te više nemoram gledati..
onda ću lagano krenuti na uši da nečujem tvoj smjeh..
zatim ću si pojesti noge da ti više nemogu dolaziti u tako dugo očekivan susret..
hm...
zatim nos, da neosjetim opet miris tvoga znoja..
mislim da ću onda želudac jer u njemu uvijek počnu skakati leptirići kad me dotakneš..
vaginu, da neosjetim više tvoj kurac u njoj i da više nemoram umirati od požude..
i maternicu ću pojesti da nebi rodila tvoje djete jer bih ga onda voljela više od tebe..
srce, da neosjećam više ništa prema tebi jer to me uništava..
usne da te nemogu više ljubiti jer se onda sva topim..
mogla bi pojesti i mozak da te napokon izbacim iz glave..
jezik ću si pojesti da ti više negovorim 'volim te'..
i napokon ruke da te negrlim opet onako grčevito kao zmija..
mislim da ću se najesti večeras! a kada ostanu samo kosti neka ih zakopaju negdje gdje nerasteš ti...

prošla su 24 sata od zadnjeg pogleda. njegov smrad i slatki okus nedostaju mi gotovo jednako kao i rak koji mi izjeda crna pluća. fali mi hladna voda tuša. fali mi da me uhvati za ruku i da se spojimo kao jebena slagalica koju slažem 365 dana.
'dobar dan, mogu li dobiti čašu vode?'-pita dijete s kosom anđela i krilima demona. volim njegovo dijete koje još nije ni oplođena jajna stanica. sranje, volim cijelo njegovo postojanje.
tako sam se lako navukla. postala sam prokleti junkie u manje od mjesec dana. već me hvata kriza. slaba sam, tresem se, pomisao na hranu mi se gadi, povraća mi se.. treba mi nova doza! ja sam smrt na četiri noge. hodam ulicama, a ljudi nisu svjesni da ih trebam samo dotaknuti da bi se srušili pod crnu zemlju. ja sam bombaš-samoubojica. prokleta tempirana bomba koja nezna kad će eksplodirati. on, njegovo prisutstvo me deaktivira, a novi odlazak ponovo pokreće moj sat.
reci nešto! reci da me mrziš,reci da me prezireš, da sam jebena kurva za koju nemaš novaca da isplatiš tražene usluge! reci da sam cvijet koji raste na smetlištu, da sam sva ljepota ovoga svijeta. reci da sam ti trn u peti, reci da me ne voliš! reci, al samo da znam definiciju onoga što osjećaš, onoga što ti značim.
cijeli kozmetički saloni i drogerije, vagoni solarija se šetaju oko i kraj mene. povraća mi se! želudac mi izlazi na nos. one su tako prokleto lijepe! one su deformirane barbike.
danas se u meni isprepliću bogovi i demoni. nemogu definirati osjećaje. puna sam pravopisnih grešaka u Božjem nacrtu. ja sam još uvijek skica, ugrubo napravljen plan.
imam devetnaest godina. napokon sam otkrila značenje riječi 'ljubav'. volim i vjerujem da sam voljena. lječnici su mi dijagnosticirali dobroćudni tumor na mozgu, rak pluća u uznapredovalom stadiju (jeben ti cigarete) i saopćili su mi da sam HIV pozitivna. upisala sam se na fax nakon dvije godine mučenja, a sutra postajem muha koja jede govno. jer ako postoji reinkanacija, jebo te, to sam zaslužila da budem.
govorim vrisak, čujem smijeh. ta, ja ću još dugo živjeti. moje priče su za malu djecu. ispričajte sebi jednu prije spavanja, ljepše ćete disati! voli vas NITKO!                                                                                                          P.S.fax nisam upisala, a za drugo neznam da li je istina.
danas sam umrla. smrt je preuzela moj lik i sada u meni živi. ali ja ne umirem. moj život vozi se u rikverc. tek sam dijete koje je završilo srednju školu, pijem čokolino, imam dudu u ustima i visim na pupčanoj vrpci. ja sam fetus star mjesec dana, oplođena jajna stanica i spermić u testisima. ja sam dah koji nestaje u svijetlu zvijezde, zvjezdana prašina u kutu svemira. ja sam ti

mračna soba obojana šarenim svjetlima reflektora..krvavi tragovi ispisivali su pozive upomoć po zidovima sobe..sjedila je u kutu, raščupana, razmazane šminke, neukusno odjvena..
nježne ruke..nokti su bili obojani crvenom krvi koja je klizila iz dubokih rana zglobova..bolilo je..unutra je bila razderana..
tjelo je postajalo sve slabije..još malo i gotovo je..skupila je noge bliže sebi..željela je osjetiti neki dodir..bila je sama..
demoni su bili svi njeni bogovi..nije postojao nitko da ih pošalje natrag u pakao..sada dolaze..dolaze po ostatke njene duše..
vidi ih..smije se..zatvara oči..histerični smijeh para bolni vrisak smrti...

You're a little bit shy
A little too quiet
You're the mixed up girl
That everybody leaves behind
A little bit weird
A little too bright
But you just might be
That little bomb at their side
They'll pull your hair
They'll leave you wide-eyed
 But did anybody wonder
What Annie might have in mind
Oh, no
There's something in the way she explains to me
 "Please be careful, i exist in someone else's head"
Oh, no
There's something in the way that she makes believe
Please be careful,
Annie dreams that everyone is dead
You're a little bit dry
A little uptight
You're the messed up girl
 That every body tries to hide
You've had enough
They're too unkind
But did anyone consider
What Annie might have in mind
Oh, no...
Our Lady Peace - Annie

glupost, zabluda, grijeh i požuda
u našem mozgu banče demoni
najgadnije nakaze što ih zemlja krije,
a opet tako slatki ko snovi..
 
tako sjajno, glatko i zamamno voće
bijahu grudi polunage robinje
zanesen tom vjernom slikom
milujem je rukom snenom..
 
cvala je od svoga obilja
ovladala je mojim srcem nježnim
u tom času pamet me ostavi
i preleti preko pustih polja..
 
o, lijepa je ljudi
svaki smrtnik žudi njene grudi
leži, a usta joj gore okupana krvi
taj vitak stas imaju samo lutke..
 
njene ruke, noge, bedra, stražnjica
glatki i lelujavi ko ulje
dolaze svi anđeli zala
i ruše dušu mi spokojnu..
 
pijem miris sa grudi njenih
a oči te žene razdragano sjaje
obožavam tebe poput noćnog mjeseca
tebe čudesna boginjo, čarobnice, čedo majčine utrobe…
 

zapravo neznam šta da napišem.. proreći budućnost jednog lava nije teško, proreći budućnost jednog otužnog ljudskog bića već je filozofija na kvadrat. želim skočiti sa najvišeg sna i nikad više ne postojati.. snovi ubijaju čovjeka, ne čine ga živim. iluzije.. jeben ti iluzije uzduž i poprjeko.. biti slika u muzeju čovječanstva ljigava je stvar. treba proći toliko ljepih djela Božje ruke da bi došo do jednog usranog bića koji je još uvijek samo skica na papiru Božjeg stvaranja..
bilo je ljepo postojati, al još je ljepše umirati.. slušati svoj zadnji dah kako hropti iz pluća koja se bore. da li je važno?! gledati potoke krvi kako se slivaju niz redovito njegovanu kožu.. da li je važno?! kako je lijepo gledati isčupanu kosu koja je tago dugo 'uzgajana'.. kako je divno vidjeti unakaženo lice kojemu su se svi divili.. kako je prekrasno prestati postojati.. da li je važno?! toga više nema.. prodajem sebe za čašu vina..

oh, sati sumnje, sati bola, meni nema spasa.. ležim sama prekrivena blatom, pokopana između golih grana, a ovoj melodiji nema kraja.. živjeti između dva svijeta, a ni u jednom nevalja.. sjeno dođi mi večeras da zaplešemo zadnji ples, s mrtvim dušama punim straha..
crna kao noć, bijela kao snijeg.. oh kako prolaziš niz nizbrdicu straha i očaja.. ti nebeska zvijezdo puna si tame, koja noć gasiš u prolazu..
dogovorimo se u koliko sati da se nađemo i idemo osjetiti smrt.. ponesi papir i olovku da zabilježimo kako je letiti i kakav je u stvari osjećaj umrijeti..