Dnevnički zapisi malog zelenog brodolomca izgubljenog na Zemlji

Dočekao sam i to. Hvala ti bože! Nakon SAMO 16 mjeseci provedenih na Iskrici i nebrojenih sati ulupanih u pisanje poruka, nakon kojih bih redovito dobivao nogu, uspio sam se naći u živo sa osobom sa Iskrice. Vjerovali ili ne, osoba sa kojom sam izašao je bila ženskog spola. Doduše, nisam je baš natjerao da spusti gaće tako da još uvijek nisam 100% siguran da se možda ipak nije radilo o transvestitu željnom muškog društva. Međutim, uspjeh je postignut iako na početku nije izgledalo da bi dopisivanje moglo završiti susretom. Kao što je to kod mene već uobičajeno, žena se prva javila meni. Njena prva poruka je bila uobičajena čestitka za moj profil kakve inače dobivam od većine ljudi koji mi pošalju poruku. Međutim, ono što me iznenadilo u toj poruci je bio stil kojim je poruka bila napisana. Jednostavno nisam mogao odrediti da li se netko žestoko zajebava na moj račun ili ženi nisu sve daske na broju. No, da ne ispadnem nepristojan, odgovorio sam na poruku i tako je započelo naše dopisivanje. Poruke su sa vremenom postajale sve dulje i dulje i jednog dana sam umjesto odgovora na moju super-dugu poruku dobio ovo kao odgovor:
toliko toga bi te htjela pitati i..ja i ti smo razmijenili pisama i pisama, ja vrlo skoro odlazim. Iako je ovo nesvakidašnje i obično izbjegavam susrete i kad se sami nameću s tobom bi se htjela upoznati.
Toliko sam već bio frustriran zbog brojnih nogiranja koje sam doživio na Iskrici da sam ponudu za susret prihvatio bez razmišljanja. Međutim, što je dan susreta bio bliži, postajao sam sve nesigurniji u svoju odluku. Što je to meni trebalo u životu? Što ako je ženska neka luđakinja? Moj prijatelj je imao neugodnih iskustava s iskričarkama, što ako se to dogodi i meni? Ista takva pitanja su mi prolazila glavom i prije otprilike godinu dana kada sam dobio prvu poruku na Iskrici. Unatoč svim tim strahovima, na susret sam ipak otišao. Žena je bila prilično sitna i djelovala mi je pomalo krhko i mlađe od broja godina koje je napisala u profilu tako da nisam uspijevao povezati njen fizički izgled sa njenim porukama, SMS-ovima i kratkim razgovorima preko mobitela. Izgled stvarno vara. Odmah na početku susreta mi je dala do znanja da se moram ponašati kao da se odavno poznajemo da konobar ne bi shvatio da je to susret na slijepo jer ona redovito zalazi u kafić u kojem smo se našli. Ha, ha ha... Čovjek zbilja mora biti oprezan prilikom izbora mjesta za susret. Tijekom razgovora sam shvatio da ja nisam bio jedini koji je imao strahove zbog našeg susreta. Cura mi je priznala da je mislila da sam oženjen jer je uočila da sam rijetko na Iskrici, iako mi u profilu piše da tražim osobu za dugotrajnu vezu, i da na Iskricu dolazim u gluho doba noći. Ja oženjen? Ha, ha, ha... Naš razgovor je potrajao nešto više od sat vremena i protekao je uglavnom u redu. Ono "uglavnom" znači da je razgovor bio tečan dok me ženska zapitkivala i pričala o sebi. Kad bi ona zašutjela i dala mi priliku da govorim, počeo bih se osjećati kao da mi je netko u tom trenu iščupao mozak. Umjesto smislenih pitanja za nju, u praznini lubanje bi, poput jeke, odjekivalo jedino pitanje "Što ću sad?!?!?!". Sva pitanja, koja bih joj mogao postaviti, su mi se činila bezlična, uobičajena, bezvezna i ...dosadna. Uvijek sam osjećao potrebu da u takvom razgovoru izbjegavam uobičajena pitanja i pokušam zadiviti sugovornicu. Međutim, nikada nisam uspio smisliti originalna pitanja koja bi mi to omogućila pa sam uvijek šutio. Na kraju razgovora mi je žena priredila jedno iznenađenje. Prvo me pitala da li sam izbirljiv kad su žene u pitanju, a kad sam odgovorio potvrdno pitala me što ja, u smislu vlastite osobnosti, imam za ponuditi drugoj strani. To pitanje me potpuno izbacilo iz takta. Na trenutak sam se počeo osjećati kao da sam na suđenju. Tako mi i treba kad sam izašao sa pravnicom. Nisam znao što bih joj odgovorio pa sam počeo nešto nesuvislo mucati. Moje muke je prekinuo njen prijedlog da završimo sastanak. Oboje smo ustvrdili da je naš sastanak bio zanimljivo iskustvo, rukovali smo se i nakon toga je svatko pošao svojim putem. Bio sam sretan što sam konačno izašao s iskričarkom i što žena nije bila niti luđakinja niti serijski ubojica tako da sam kući otišao živ i zadovoljan. Putem sam razmišljao o tome kako sam na dobrom putu da na Iskrici nađem curu. Ako mi je za prvi izlazak trebalo SAMO 16 mjeseci, za prvu vezu će mi vjerojatno trebati još 16 mjeseci, za prvu ozbiljniju vezu još 16 mjeseci što znači da ću onu pravu dočekati nakon 3*16+16 mjeseci odnosno nakon SAMO 5 godina i 4 mjeseca provedena na Iskrici. Što je 5 godina i 4 mjeseca prema vječnosti? Ništa ! Eh da, svjetla budućnost je predamnom !

lijepo si to napisao, svaka cast, ali mozda da se pocnes sam javljati, bilo bi vise kava, vise mogucnosti i skratilo bi se vrijeme :) pismen si i pametan, a kritiku imam samo za izbor nicka :))

Vjerovatno bi ti još bolje išlo kad bi se malo i opustio..pa nitko te neće pojesti..
Ništa nećeš izgubiti,ako koji put nešto i riskiraš...
I čestitke na hrabrosti potrebnoj da sve to prođeš večeras..
Jedino nisi naveo što će biti dalje s vama dvoma???