vještičje kronike

8. svibnja dan oslobođenja

bome čestitam
počastite se :-)

Živio drug Tito

kako su se lijepa imena davala firmama iza preokreta";
jedinstvo, zora, svjetlost, obzor, progres, naprijed, Ljubica Gerovec, Nada Dimić......... :-)

Najslađi je Josip Kraš

Borio se borio,
a u keksu završio.

Naš
Kraš!

:))

ovih dana bi bila i štafeta, kaj ne?

štafeta je bila za Dan Mladosti, slet,

a da u ove dane se štafeta nosila po čelijama.
od najniže predpionirske, jer za rođendan Maršala bilo je primanje u pionire

Moja se Osnovna škola se zvala Dragice i Rade Končar...

Ja sam krenula u osnovnu školu 1955.

Iz podataka kojima raspolaže školski arhiv vidljivo je da je pedesetih godina prošlog stoljeća povećanjem broja djece školskog uzrasta na području Šalate nastala potreba za izgradnjom nove škole. Tako je na livadi između Mesićeve i Suhinove ulice započela izgradnja nove školske zgrade s 12 učionica i velikim brojem prostorija za izvannastavne aktivnosti učenika i nastavnika.

Projekt nove škole izradili su glavni arhitekt Božidar Rašica i arhitekt suradnik Vera Marsić.

Novo zdanje bilo je pravo «arhitektonsko čudo» koje je svojim suvremenim konceptom nagovještavalo i nove oblike rada u odgoju i obrazovanju. U kontekstu konstruktivizma i Bauhausa nastaje nova školska zgrada, s kabinetskom nastavom, sa širokim garderobnim prostorom uz hodnik osvijetljen luksferima koji su osim estetske funkcije pružali dodatan izvor svjetlosti i prozračnosti prostora. Koncepcija prostora izrazito je funkcionalna - na jug orijentirane radionice i kabineti zaštićeni su brisolejima, dok je unutrašnjost riješena živom i svrsishodnom polikromijom.

Dovršenjem učeničkog trakta, prohladnog jutra 21. veljače 1955. godine u prostor nove zgrade uselili su se đaci i učitelji dviju osmogodišnjih škola: Mesićeve I i Mesićeve II. Već u prvoj godini djelovanja izrazito je porastao interes roditelja za odgojno-obrazovnu suradnju, a u ožujku 1955. godine osnovano je tzv. «Đačko sveučilište« koje u svojstvu Učeničkog vijeća i danas nastavlja tradiciju njegovanja pluralizma i demokracije u nastavi. Izgradnja školske zgrade dovršena je sljedeće, 1955./1956. godine. Uvedeni su novi oblici rada (rad u manjim skupinama, rad kroz sekcije, a počinje s radom i Služba profesionalne orijentacije za učenike završnih razreda. Tjelesni odgoj unaprijeđen je osnivanjem sportskog društva, kao i skijaške škole koja postupno prerasta u školsku tradiciju.

Školska godina 1956./1957. prijelomna je za našu školu, jer donosi nove promjene. Na prijedlog nastavničkih vijeća i školskih odbora, Savjet za prosvjetu i kulturu NR Hrvatske odobrio je novi naziv N.O.Š. Mesićeve I. - Narodna osmogodišnja škola «Ivan Goran Kovačić», a Mesićeve II. «Dragice i Rade Končara». Ove dvije škole djeluju u istoj zgradi sve do 1964. godine.

Brojne delegacije iz zemlje i inozemstva s Istoka i Zapada, te zemalja tzv. «Trećeg svijeta» posjećivale su obje škole.

Meni je ta škola oduvijek izgledala kao 'američka zgrada', nisam niti bila svjesna da sam bila prva generacija koja ide u takvu elitnu školu, doduše, išla sam u istu školu s mnogo djece bivših funcionera...

lijepo evocirana uspomena
nema što

Hvala Ilija, puno sam toga proživjela i doživjela...

To je povijest od koje niko nema baš nikakve koristi!

Mrtvima je svejedno!

i ne piše se trečeg svijeta, nego triječeg svijeta!

Kak samo pogodiš krivo 'č', nevjerojatno, kako ti samo uvijek uspijeva!