Moja riječ nema smisla...

finally, nakon zaista dugo vremena sam u ovom mom ˝selu˝ vidjela zgodnog dečka na ulici...bio je tako običan, a tako je zračio...na mountain bike-ici, crvena majica na Che Guevaru, maslinasto zelene bermude, klasično dlakave noge, skate patike, na svakom uhu po jedna malo veća alkica, prekrasne oči /mislim plave/ i izbrijana glava...a osmijeh...hipnotičan ;)...prozujao je dva đira oko mene i nestao...u nepoznatom pravcu....ali bilo je lijepo na trenutak vidjeti nekoga tako divno nasmiješenog u ponedjeljak oko 15h kad se svi nadrkani, nervozni i isfrustrirani vraćaju s posla...nakon svih tih sivih izgužvanih lica koje gledam cijelo jutro....
"so many times watching you, and I fell in love with you..."
***"uzmi svoja prava u svoje ruke.."***

Ijuuuuuu ja sam uvijek mislio da ženske padaju na aute. Sad sam skužio da ih se može srušit i biciklom.
:-)

ma vijerujem da mozes i an koturaljkama,samo moras biti celav i malo se smjesiti,vidis da se hipnotizira an smjesak :)

Glavno da se okreće neki kotač.
:-)

he he, vi ste momci pravi smijeh, da vas nema trebalo bi vas izmisliti, uvijek imate komentare gore od baba ;)

i da, nije se meni smješkao ;D,barem mislim ;)