HIPOKRIZIJA

On mi je dao naslov, jer upravo ovih dana se u njegovom Šibeniku održava omaž njegovog rada u memorijalnom prostoru u Šibeniku! Obišla sam svojevremeno taj prostor, odgledala i jedan albanski film u njemu (Košute) i žao mi je što ovih dana nisam bila tamo.

A neću biti nigdje, jer sam danima već nigdje. Hiberniram, vegetiram i sve ostalo što uz to ide. Jebem ja ljeto kad jedino gdje mogu ugodno biti u zatvorenom prostoru, u klimi i iole podnošljivih 26 stupnjeva! Ok, okupala sam se ja danas u rijeci, jučer tri puta, noć je bila friška. Ali, ali…i ta rijeka umjesto da osvježi i da malo zacvokoćeš kad ulaziš, izmjereno jučer 28 stupnjeva! Pa tolko nisu nit oni starački bazeni u toplicama? A more si mislim da je ko pišolina ovih dana! Ok, vjetrić pirka i sve to, ali ljudi moji…koliko ste sati bili ovih dana vani? Tko ovo može izdurat? I tko to može volit?

Da se vratim na Arsena. Nema čovjeka kao ja! Ok, neki ljudi vole pričati i imaju dara. Ok, neki ljudi ne vole ljeto i vole jesen, planine. Ok, neki ljudi vole ples, izlete. Ok, neki ljudi vole jesti fine stvari i biti aktivni u životu! Ok, neki ljudi nisu škrti i uživaju u životu. Ali…ali…većina ljudi (govorim o muškarcima) su….neuredni i zmazani. Uvjeti u kojima žive su jeza. Kužim da netko ne može sam počistiti kuću, stan, vikendicu ili kaj već…ali ali…može to platiti ženi koja to može učiniti umjesto da živi u ćumezu! Ok, to je turcizam, ali ne mogu se sjetiti neke prikladne naše riječi? Ok, i ja sam olabavila zadnjih godina pa više ne ližem podove, suđe, prozore…jer nikad niti nisam! Otkad nemam pesu, stan je tako čist da nemam kaj niti čistiti? Ok, povremeno ipak treba ponešto usisati, prebrisati i tak. Ali, ali…kako mogu ljudi živjeti u ćumezu?

I zašto je to muškarcima nemoguća misija? 90% njih, no priznajem ima cca 10% koji drže do osobne higijene, paze kakvu će obleku stavit na sebe, cipele nisu one s kapicom iz borova, ali ali…kad je kuća ili stan u pitanju…samo kaj žohari i štakori ne hodaju po…suđu, špajzama, zahodima i sl. ok, vikendice služe za odmor…ali i njih trebaš bar dva puta godišnje očistit, posjetit, nešto napravit da ne zgleda kao da je ali babina pećina? Nemam pametnija posla, nemam nimalo volje za bilo kaj napisati, ali Arsen mi je bio povod, jer, nema čovjeka kao ja! Nije stvar niti do suđa, niti do čistoće, niti do vikse…stvar je do čovjeka, bilo prijatelja, bilo ljubavnika bilo poznanika! Nema takvog i šlus! Ok, ok…i ovo sam upotrijebila namjerno deset puta…i da, ok je da ga ovdje nikako ne tražim! Ima i drugih mjesta, mogu jedino uzet lampu i otić u bačvu i tražit…čovjeka?


Link

laku noć, đezeri!

oj saro~tero ako pronađeš čovjeka pošalji mi sliku da se prisjetim kako izgleda.

dodao bi samo jedan citat velikog A:

"U odnosu na život, meni strah nikad nije bio suština!"

laku noć i tebi

Dobro jutro!
Probudila se u 3:44 am.
Čekam osmicu da odem do mora, jer oko desetke dolaze turisti, koje prezirem iz dna duše.
Ja tada idem u kuću i tako mi se dan čini duži...što i nije loše, barem imam iluziju da živim neki život, iako ne...počela sam skupljati košarice, što mi je hobi, a onda ih pomalo i dijelim, jer kaj ću sa svim tim košarama...

jutro, listu lovora! ha ha...dobra je ova o strahu i životu! kažu, da obično ljudi kad odlaze u smrt, žale za svim onim što nisu učinili u životu? da, fakat, nikad se nisam bojala života i uvijek sam se bacala u njega! kažu opet, da je strah najbolje svladati tako da mu kreneš ususret! pa sam ja tako kretala u sve i sva, jer najviše od čega sam se bojala je upravo to: ako ne učinim, da ću požaliti! a onda sam učinila, pa opet požalila. i to će obilježiti moj život, činjenje! kad se danas pitam, što je to što bih željela...gotovo da nema toga? jer, ne jednom sam poželjela otići u pariz...ali samo zaljubljena, a nisam! pa sam poželjela imati svog čovjeka to the end, pa do danas nisam. niti neću! u stvari, iako je dobar osjećaj (skoro sam ko budha) da ništa ne želiš, nimalo nije dobar osjećaj da nema toga što želiš!

uf, đusi...i meni otkad su počele ove vrućine buđenje u pet uri! užas, inače sam spavala do 7, neki put i do pola osam, osam...a ovo mi je noćna mora...što da radim s danom koji počinje u pet uri? a ne idem tako rano leći (između 23 i 24h), tak da se očito niti ne naspavam. a kako su ove noći vruće, najgore što mrzim je kad sama sebi ujutro smrdim po znoju? i cijeli dan sam ljepljiva..a ako išta mrzim, mrzim znojenje! uf...trebala sam se rodit kao patka..tad bih stalno bila u vodi!

nemam volju za ništa...doslovce vegetiram i hiberniram! sve u životu sam zadnjih 2 tjedna svela na minimum! jedino što još radim, popijem kavu barem jednom tjedno...ovako ujutro oko 10 uri dok se još da disat! a mene ta vrućina osim fizički, i psihički izmori.

čitam jutros da sam u vipci cca 500 ljudi...većina muškaraca, dvadesetak žena? pa se pitam, gdje su ti ljudi? ja kad tražim društvo za kavu,nigdje nikog, kad hoću nekam otić, nigdje nikog, kad hoću bilo kaj činit (u stvarnom životu), nigdje nikog, nitko ništa...svi žive virtualni život? jebem ja to!

Ima i žena neurednih, na žalost.