HIPOKRIZIJA

(suncokreti iz 2016.g...moj tadašnji ured)

https://www.index.hr/rouge/clanak/ti-i-tvoj-decko-ne-pricate-o-bivsima-evo-

zasto-biste-trebali/909034.aspx

(članak na koji sam reagirala, index, 2016.g.)

Face me podsjetio na jedan moj zapis iz 2016.g. međutim, kako je aktualan i danas, dijelim ga i danas, u ovoj posvemašnjoj sezoni “kiselih krastavaca” kada su svi “normalni” (jer za mene nije normalno stajati u kolonama satima I ići na godišnji kad idu svi živi) na cesti!

Godinama već tako ja u ljeti hiberniram u Zagrebu i pišem. Ovaj put ću i ponešto drugo, pa eto nek u ovaj suton ostane malo traga!

“Osim što dijelim dio današnjeg dana...suncokretima, ima još. Volim kad neko svoje mišljenje potvrdim i kroz nečije tuđe pa makar to bio i indeks.rouge. Ddoista, dobro je pričati o bivšima (sadašnjima) ovako kako i oni kažu...jer kroz njih govorimo i o sebi. čuvajte se onih koji ne pričaju o bivšima...ili nešto skrivaju ili pak im nije važno što ćete misliti o njima...evo malo štiva i da podsjetim da je ovo nije atelje...pa da malo slova zamijene tolike sličke? Ne mogu vjerovati da su toliki ljudi (osamljeni i sami) ovdje a da nemaju kaj reći...o sebi...drugima kroz sebe, sebe kroz druge...sve u svemu...razgovori ugodni!

Samo ću nabacit par svojih misli na tu temu, jer svatko tko prođe kroz naš život, ostavi traga. Mene je par ljudi, događaja promijenilo do...neprepoznatljivosti! A opet, to sam ja...dakle, njihov utjecaj na mene bio je snažan...gotovo do srži. Zahvalna sam bogu na takvim ljudima, događajima...i ne mogu ih samo tako zatajit...niti sebi niti bilo kome.

That's it, na koncu, kak reče onaj Borges, ono što doživi jedan čovjek, dožive svi ljudi. zato i ima toliko crnih rupa ovdje (u ljudima) koji nisu u stanju zavirit u svoju dušu, srest svoje aveti prošlosti, izvest ih na svjetlo dana i ako treba i zaplesat s njima. Pa kom obojci kom opanci.

Ja se npr svojih aveti ne bojim, a bilo ih je i ima ih još. S nekima (a nisu ljudi) se upravo borim!!
Na koncu nisu nam ti bivši bitni radi njih, bitni su nam radi nas! Tko bismo bili da ih nije bilo? Ja zasigurno druga osoba, netko posve drugi. I drago mi je što su bivši ostavili traga u mom životu. Stvari su ono što čovjek sam izabere ,što će uzeti a što odbaciti, čak i kad misli da se sudbina igra njime. Jer sve je sa svrhom i razlogom. Netko nam treba da bismo rasli, netko da bi se ponizili...etc...sve smo to mi. I opraštam sebi sve što sam činila i ovo danas tj. jučer što me sustiglo danas...to sam sve ja!

i moram prihvatiti da moji bivši nisu mogli drugačije, jer da jesu bili bi! Nije lako spoznati sve to. Nekima treba bijeg u šumu da bi shvatili što su i kako su, nekima u alkohol, neki u drogu, neki uskakanjem u nečiji krevet a najteže je zrondat sliku o sebi, koju dilamo godinama...sebi, drugima. kad nas netko ili nešto zronda, onda taj prvotni atak trebamo preobratit u svoju pobjedu (ne volim tu riječ) tj ne pobijedit samog sebe, već prihvatit se takvog kakav jesi.
Nisi mogao vidjeti što si trebao, učiniti što si trebao a sada jasno vidiš, krenuti nekim drugim putem, ljudima, događajima. Jasno sve vidimo, ali ne možemo ništa promijeniti, popraviti! Samo nijemo gledam svoj život kao da nije moj? Jer, posljedice su hm...još uvijek pijem i kuham dobru kavu! Neću kvarit dojam odbijanjem, jer sve su to negiranja!
I da, svejedno kakvo je, prihvaćanje jedino donosi odrješenje!"

Miriši na prošlu kišu, dan poslije...dobro je! U pogledu na sljeme, često sitnice promijene tijek stvari...događaja. a bome i ljude? Iako, u stvari nisu bitni ljudi koje srećemo, već koliko smo spremni i otvoreni da ih sretnemo? Neke ne bih nikad npr da ih nisam srela u tom nekom trenutku. One druge pak, šteta kaj nisam...samo su prošli, a neki se zadržaše puno previše tako da dugo, dugo…traje i nikako da završi?

Neki neće nikad napustit naš um, neke želje će zauvijek ostati u snatrenju no, realizirala sam se tako i toliko koliko jesam. Nema više, još...barem ne za ono što je bilo, može eventualno biti? U stvari, uvijek dok gradiš budućnost moraš imat pogled i u prošlost...ako ništa kako se ne bi tamo vratio!

Kaže Sadhguru, prošlost ne postoji (prošla je), budućnost nije još došla…jedino što imamo je ovo sada! Hajdmo, živjeti ma kakav život bio! Osim suncokreta podarit ću nam i jednu prekrasnu ljubavnu pjesmu, meni najdražu!

Gitanđali
"ako mi nije dano da te sretnem za života,
neka mi bude dano da vječno gubitak ćutim, neka mi
bude dano da spominjem se uvijek, neka mi bude
dano da udarac ove tuge snosim za snivanja svoga i
za ura budnih.
dok prolaze dani kroz tržišnu vrevu ovog svijeta,
i dok se ruke pune dnevnim utršcima, neka mi bude
dano da vječno neimanje ćutim, neka mi bude dano
da udarce ove tuge snosim za snivanja svoga i za
ura budnih.
dok sjedim na rubu druma trudan i zadihan, dok log
svoj sterem u prašini, neka mi bude dano da put
daleki pred sobom slutim, neka mi bude dano da
spominjem se uvijek, neka mi bude dano da udarce
ove tuge snosim za snivanja svoga i za ura
budnih.
kad odaje mi budu okićene i kad oglasi se frula i
zvonak smijeh, neka mi bude dano da odsutnost
tvoju ćutim, neka mi bude dano da spominjem se
uvijek, neka mi bude dano da udarce ove tuge
snosim za snivanja svoga i za ura budnih."
rabindranat tagor

p.s.
ne radi se o jakim ili slabim...svi smo mi jaki i slabi...kak reče kundera:
„ Ali upravo onaj tko je slab mora znati biti jak i otići ako je onaj jaki previše slab da bi mogao povrijediti slabog“

jebiga, nešto pročitam i onda napišem tiradu! ha ha...ovo sve nije c/p već moj tekst...iz 2016.g. koji potpisujem i danas...uz malu nadopunu! istina, danas ga sigurno ne bih tako i toliko napisala...jer nema ljudi za koje mislim da su vrijedni i da će ga pročitati? ako se varam, baš mi je drago, iako mislim da ne! gitanđali je vrh...a i kundera! nakon skoro 20 godina vratih se njima! ali, tu sam...u sadašnjosti, s nogama čvrsto na podu!

ajde mala seljančice od patricie (jer upravo se tak ponašaš), dajem ti domaću zadaću (za kaznu) i pročitaj članak iz indexa, moj članak i gitanđali! možda konačno prebrodiš sindrom...biti na vrhu...gluposti?

odoh!

Seljanka ti baba

rekoh seljančica a ne seljanka (ne želim vrijeđati seljanke), jer to je pežorativno tj metafora, a kakve veze s tim ima moja ili tvoja mama, baba ili tko već, ne znam? ali znam da više nebuš tu kod mene sijala svoje gluposti!

ošla, pa se vratila! a sad opet odoh da se ne vratim....barem ne večeras!

sve je manje vremena da sretnemo nekoga vrijednog nas
i to je i prokletstvo i blagoslov

možda više nismo spremni....možda smo pretvrdi..iskaljeni godinama kad su nas tesali i govorili kako i kad
možda ni ne želimo...možda umiremo polako...sami od sebe...samo se polako gasimo...
ne znam

Sara mozes li me maknit sa ignore liste? :))

Nema me skoro pet dana na blogu a neki me i dalje furt spominju?