HIPOKRIZIJA

zagorska strana


pogled s tornja na skijašku stazu


ja na tornju, kafić i pogled


Ma ljudi moji, kako sam danas sretna! A samo zato što sam se uspjela nakon gotovo godine dana popeti na Sljeme! Bolje reći, otići, jer ošla sam žicom! Otkad sam lani imala jednu grdu operaciju vena od koje sam se mjesecima oporavljala, pa onda ovo proljeće stalno neke kiše i dečko koji nikad nije imao vremena za Sljeme, pa došle ove vražje vrućine i tko će na plus 35 ići na brdo, iako je tamo uvijek cca 10 stupnjeva manje! Pa je konačno danas došao taj dan, rekoh frendu, e vala danas nećemo odustati!
Super vrijeme, bez gužve i vjetra u gondolama, onako perfect day! A osobito je prekrasan dan bio zato kaj sam ja htjela testirati svoju nogu nakon manjeg zahvata na arterijama? I bome, skoro dva sata hoda, cca 7000 koraka a moja noga super! Istina, malo je bilo guravo spuštati se činovničkom jer je tada sva težina tijela u nogama, ali ispalo je super! A frend me vodio (cijena za nas penziće nije mala, 7 eura, dok možeš dobit polugodišnju ulaznicu za 15 eura) na ne tako davno uređen i opet otvoren toranj! Prekrasno! Pogled, na ovu našu zege stranu, fenomenalan, na zagorsku, još i bolji! A kuriozum je bio kaj nam je jedan član gorske službe spašavanja objasnio da se s tornja (istina, moralo bi biti manje izmaglice i vedriji dan od danas) vidi cca 250 km…Klek, Paklenica, Alpe…ma svašta je nabrojao! Dakle, treba doći za takva dana i onda sve to vidjeti!
Ubavi kafić, ima i čovječe ne ljuti se (za odrasle ha ha jer su figurice velike), pa sve neka fensi cuga za neke koktelčiće…sve u svemu, ako se oćete praviti važni pred nekom curom, povedite je gore! A pogled s gornje terase, s vjetrom u kosi je još i bolji nego ovaj iz kafića! Učinili smo frend i ja dosta fotki i ja ću svoje objaviti. Najradije bih i njegove, jer frend mi je baš zgodan…i sigurna sam da bi se ženskice polakomile, ali znajući njega, ne smijem to učinit. A i hoću ga za sebe.
I tako smo mi obišli nešto sljemenskih stazica, svratili u četiri birtije (što ručak, što kave pa prije jela, pa poslije jela, što nekaj drugo)i onak uživali u zraku i temperaturi! Jedino kaj su nam na žifce išle one hrastove mušice. I mogu vam reći da je grdo za videti hrastovu šumu po sljemenu dok se spuštaš žičarom, svo je lišće žuto, na očiglede sahne i propada? Užas!
Malo sam se prejela, jer to nisam dugo jela (teleća jetrica na žaru), ali bila su tak dobra da sam pretjerala. Normalno, onda mi je uspon natrag do žice bio malo problematičan…jer, iako znam da češnjak ne smijem, jbt pojela sam ga, to je bilo jače od mene! Pa su onda i bolovi bili skoro pa jači od mene…malo malo pa sam morala stati ili sjesti ne zbog noge već zbog…ha ha…vjetrovi izazvani češnjakom su puhali po Sljemenu!
Sve u svemu, krasan dan, krasno druženje, onak od 10 do 17…skoro ko radni dan! To ja zovem penzionerskim životom! Fotkice su prekrasne, ne zbog mene (znam da me nemrete niti vidjet niti smislit), ali priroda je prekrasna, toranj je super….frend i ja smo super uživali! A kažu da sreću valja podijeliti da je time veća! Otiđite i uvjerite se!



još malo mene sa zagorske strane



toranj s dna do vrha


čovječe ne ljuti se!

eto, sve što sam mislila danas, sam i učinila! sad idem odmarat!

čestitam

:)

Bravo. Čim dalje od virtuale. Dobar primjer svima

Hvala Đuro, baš sam čestitala i ja sebi...dobar je osjećaj kad opet možeš dobro hodati!

I tebi osmijeh, slova!

Hvala Pat, otići u prirodu uvijek je bolje nego biti samo u virtuali!

Ovaj tvoj zapis vidio tek maloprije i moram dodati... za toranj uzeo cjelogodišnju kartu i tamo sam(smo) skoro pa tjedni posjetioci... zajebancija s Cmrkom na ulazu, pa gore do tornja, eventualno druženje s orlicom i sokolom (bude nedjeljom, ali ne redovito), čovječe ne ljuti se i onda na klopu do Puntijarke ili u Tomislavac... pa natrag u metropolu... žičarom, busom ili pjehaka (jako rijetko)