U potrazi za pitanjem?

Ponukan jednom objavom na ovom forumu, o mudrim Bosanskim poslovicama, mi se postavilo pitanje koliko je stvarno ta nacija mudra, ili su to kao i sve danas i te poslovice made in P.R.C.. Pitam se što se desilo s tim narodom? Koji je imao svoje Kraljeve, svoje opravdanje, svoju povijest. Dali su svi postali impotentni, od toga koliko ih je politika zadnjih godina izjebala u mozak. Ma od toga se postane glup ali impotentan? Ima tako zanimljivih statističkih podataka koja kažu da je BiH izgubila u zadnjih 30 godina preko 50% svoga stanovništva i da sada broji nešto više od 2 milijuna stanovnika. Najvećim djelom penzioneri, političari i uhljebi, i da će do kraja ovog stoljeća kao nosorozi u Africi izumrijeti. Je šalje EU svoje naoružane ljude, svako malo u tu Bosnu, da ih čuvaju, kao što naoružani čuvari čuvaju nosoroge po Africi. Ima još jedna zanimljiva statistika, tu su Švabe napravili, a to je da iako u BiH nikad nije bilo više visokih učilišta i fakulteta, opća inteligencija tog naroda isto u rapidnom opadanju. Davor Sučić o tome u jednom članku govori, tko voli nek googla. Nacija koja em impotentna, em rapidno glupa, je isto tako i najveći izvoznik znanja u HR pa tako većina naših političara je završila baš ta BiH učilišta.



Za razliku od Bosanaca, Palestinci, koji su kao nacija plod čiste mašte, imaginacije novinara, naziv za arapske Beduine koji su se nakon nastanka države Izrael u svom beskonačnom lutanju od granica sadašnje Sirije, Iraka, Jordana, Libanona, saudijske Arabije, Egipta Libije, zatekli eto na području zapadno od rijeke Jordan i mrtvog mora. To je sada nacija, a da nema svog jezika, svoje povijesti, ma povijesnog opravdanja. Osim eto što su Englezi i Francuzi željeli žarko srušiti Osmansko carstvo radi svojih imperijalnih ciljeva. Tko je ikad gledao film Lawrence od Arabije, shvatit će svu okrutnost, tog podneblja, ljudi, i da se u tom mentalnom sklopu doslovno ništa nije promijenilo od početka 1916 gdje je radnja tog filma. Samo da ih je onda bila šaka, rasuta po pustinji, a sada su svuda od Amerike, Engleske, Francuske, Njemačke, gdje traže svoja prava i zazivaju javno kalifat.



Baš me zanima kao zvuče njihove mudre poslovice, jesu li one mudrije nego eto ove Bosanske. Daju li one odgovore kao ne biti impotentan i rapidno glup?

Ima bosanski narod nešto prostodušno, lijepo i jednostavno.
Kao i Lika, puno je tu motiva sentimenta i divne prirode.
Folklora kao što je, u slučaju Bosne, kava, pita i ratluk.

Govoreći o narodu, tvoj opis i prognoza su točni (i isto je i s Likom- starci, uhljebi i budućnost izumiranja).

Šteta je, ali nije mnogo ljepše od onog što si napisao, nažalost.
I ostajemo na tim pjesmama o tome da žalimo za Bosnama, Likama i sličnim krajevima- koje u pravilu napuštamo jer nema tu budućnosti ni života.

Zašto smo, a busamo se u prsa bistrinom i silinom, prvaci svijeta u propasti... Sigurno je da ima veze s politikom- i unutarnjom, i vanjskom. Sve u svemu, vreća govana, šaka jada, to su naše najljepše regije i zemlje- za kojima je najbolje čeznuti izdaleka, iz neke normalnije zemlje.

Dali je svaka izgovorena riječ mržnja, samo zato što nismo nešto sposobni, kadri razumjeti, jer se s time a priori ne slažemo, samo da se ne bi s nečim složili, jer to izlazi izvan naših mentalnih okvira. Ne još davno, za mnoge je svijet bio ravna ploča, a svi koji bi nešto drugo rekli na najboljem putu ka lomači. Tko voli čitati preporučio bih mu Esej meni vječnog Umberta Eca. Istina za dušu on radi o vječnom fašizmu ali što je Fašizam nego vid mržnje? https://www.lupiga.com/vijesti/umberto-eco-esej-o-vjecnom-fasizmu. Najlakše je nekoga optužiti za mržnju, kada niječu vlasitu bol ponosa zbog vlastitog ne znanja, i boje se priznati vlastitu mržnju prema osobi koja ih je povrijedila, ili misle da ih je povrijedila, tanka je tu granica, kad je znanje krhko. Sigmund Freud je definirao mržnju kao stanje ega koje želi da uništi sav izvor svoje nesretnosti. Nesretnost uf koliko je to golema tema, bilo bi tu sigurno što pisati....

Brkata istina, pričali mi o BiH, Hrvatskoj, Srbiji, princip je isti sve ostalo nijanse. Samo je u BiH to primjetnije, pa mi je poslužila za priču. Lako je okretati glavu naspram demografskom problemu kojeg kod nas mnogi nisu ni svjesni. Ustajali u zabludi da smo otok. Ako nas je nešto povijest naučila, da su uvijek postojale migracije ljudi, pa nije ni hrvatska bila prazna kad smo je mi naselili. Nekako uvijek oni divlji otjerati one pitome.

Gotovo uvijek :)

Freud rijetko, ako ikad, fula kad govori o nesretnostima, frustracijama i svemu tome. Istinski je intelektualni gigant, posebno govoreći o tamnoj strani ljudske prirode (doduše, on ju i inicijalno i odmah u startu definira tamnom :))))
I sve te obrane i osobna shvaćanja- umije odlično objasniti.

Na lupigi piše i jedan moj prijatelj, daaaaavni bloger (pisala sam ja i sa 18, ne ovdje ali blog, pa sretoh dragog Ivana u tim bespućima neta... nikad se nismo smatrali doajenima, doduše).
I tamo ima baš tih mislećih, finih tekstova koje vrijedi pročitati.

Sve u svemu, divne napuštene regije, pitome prirode i divljih ljudi, bistrih voda i tupih pogleda,
paradoksi naši svagdašnji u kojem o(p)stati možeš samo u slučaju blagog autizma i otkačenosti,
i neke već vrste neovisnosti o društvu, i materijalne i umne.
Dosta teško, možda i nemoguće, reklo bi se da većina odustane od tog sporta i da se i odavde vidi: prepušteno je propasti uz nostalgiju za vremenima kad se nije toliko nazirala.
Romantizirati išta u tome, ne znači voljeti, već zatvarati oči od istine.