WDF

nekad
kad svoj pogled prebacim preko polja...trave i vode..
preko brodova i slane zemlje
sasvim tiho i polako
čisto i bez misli o zlu
sanjam da je sve dobro
lažem sebe i uživam u tom.

nadam se da kapljice nekog sjaja opstaju u mojim očima
neke šljokice sa tijela striptizete...nešto sa božićnih ukrasa....nešto sa djećjih igračaka
da ostaje u mom pogledu...u meni.
valjda se tupo nadam da će se neki sjaj useliti u moje tamno staro tijelo
da ću postati vrijedniji...sjajniji....

bez brige
znam sebe
znam sebe i ne zaboravljam se samo tako
znam da nešto tinja u meni
nešto što mi izgara kožu noću
što me tjera da se prisjećam i mislim

a...ipak nisam vrijedan.



Link