HIPOKRIZIJA

(rudnik, Tehnički muzej ZG)

Godinama već, desetljećima čak, ona tako rudari duboko pod zemljom! Stavi svoju lampu i pijuk i kreće u utrobu zemlje! Tamo gdje je crno, najcrnje. A što će rudar nego pod zemlju, tamo gdje ima rudar što kopati? Što bi rudarica (ne i Rudanica) radila na površini? I tako ona dugo već kopa tu rudaču koja život znači! Ne samo njoj, već i nekima koji su se zakopali…duboko, dublje, najdublje! I zna ona da kopanjem i iskopavanjem tuđih tajni, boli i svega skrivenog u dubine, u stvari zakopava sebe. Jer, tamo gdje odtrpava njih, zatrpava sebe. Teška je i čudna ta rabota.
Ali, nešto ju uvijek iznova tjera na još. Nema rudarske sreće, iako uvijek na ulazu stoji: SRETNO! A ona zna da će se vratiti, nakon što natrpa tuđe vagone svojom srećom, praznih ruku! Naporan je taj rudarski život, ali za drugi ne zna. Da li će ikad njezine prazne vagone natrpati netko nekom srećom? Sumnjam! Naprosto, nije suđeno. Kismet. A možda se jednog dana i ne vrati iz te jame pune spasonosne i cijenjene rude? Možda jednom zatvore to okno koje život znači, drugima ali ne i njoj.
Ona je toliko puta već umrla, da ne kažem da je izumrla! Takvi dinosauri više ne stanuju milionima godina. Pa, ipak, svakim danom se budi još uvijek, iako je vekerica davno već prestala zvoniti na buđenje, ona je budna. I čeka da se netko probudi s njom? Avaj, ne dočeka! Obično on misli da može, i zna rudarica da hoće. Ali, duboka okna ispod zemlje nisu za svakoga. Mrak, vlaga, nedostatak zraka…sve to se sruči na nejaka muška prsa! A ona, o da…ona je moćna u grudima, ima je još uvijek metar! Pa što je hrpa svih tih stijena, kamenja i tmine spram metar ženskih grudi? Može ona sve njih svladati, iskopati, izbaciti… kako bi inače prevalila sve te ljubavi preko ramena da nije toliko rude iskopala i zatrpala se, takva….. majka courage! Peace of cake! Ali, jednom kad izađe na čistinu i bjelinu dana, zaboravit će na sve te crne dane pod zemljom i nikad više neće krenuti rudariti! Dosta je bilo. Btw kako je to jadno? Nismo izdržali niti dva tjedna nakon povratka. Toliko o velikoj ljubavi, uzdasima i trajanju!
Nema više rudara, rudnika niti…rudače! Osta samo crna sjena i mrlja na plućima, neizlječiva od silnih recidiva. No more!

Link
Saša Lošić i Rade Šerbedžija - Konjuh planinom