U potrazi za pitanjem?

Pitam se jeli tko u zadnje vrijeme kliknuo na male oglase na iskrici? Ja jesam. Teško je opisati, mnoštvo pitanja koja su mi proletjela kroz glavu dok sam ih čitao. Iskreno bi volio znati dali se netko stvarno javlja na te muške oglase? I ako je jedan glup zašto toliki (svi) od njega prepisuju? Najsimpatičniji je bio jedan 111 godišnjak, koji je oglasio da traži nekoga za sporadični sex. Halo u 111 godini, bude valjda s vlastitom hitnom stigao na sastanak, a odabranica bi otišla kući s trovanjem salmonelama od konzumacije prastarih jaja.



Iskreno ne znam dali na ovom svijetu ima tako očajnih i seksualno ugroženih žena da se jave i na jedan od dotičnih oglas, pa se pitam što je u proteklih 400 godina i prvih oglasa otišlo tako krivo? Negdje oko sredine 17 stoljeća su počele izlaziti tako zvane "intelligence" publikacije koje se za razliku od dotada poznatih novina nisu bavile politikom ili kulturom, već općim informacijama i oglasima. E da ono intelligence nema veze s inteligencijom već potiče od latinskog Intellegere, uzet uvid, razumjeti.



Prvi romantični oglas je ipak nastao malo kasnije a objavljen, u srpnju 1695. u engleskom tjedniku “Collection for Progress in Trade, Homework and Agriculture” a glasio je: "Gospodin od oko 30 godina, vrlo dobrog statusa, želio bi se udružiti s damom koja ima bogatstvo od oko 3000 funti."

Nije poznato koliko je oglašivač platio oglas i je li bio uspješan. Ali bilo je dosta pisama uredniku koji su protestirali protiv takvog oglasa jer su smatrali da je oglas sumnjiv. Urednik lista se je u sljedećem izdanju potrudio naglasiti ozbiljne namjere oglašivača.



Zanimljivo je da je Helen Morison bila je prva žena koja se oglasila u “Manchester Weekly Journal” 1727. godine, tražila muškarca za udaju. To nije bilo primjereno, pa je navedena završila u ustanovi za umobolne na četiri tjedna nakon prosvjeda bijesnih građana. Žena koja je otvoreno tražila muža u novinama nije odgovarala strogim etičkim predodžbama o granicama ženske neovisnosti i shodno tome je imala biti luda.



Kod nas je vjerojatno prvi oglas takve prirode bio objavljen u nekom Ličkom informatoru, gdje je Mirko traži zgodnu plavušu, ugodne vanjštine idealnih proporcija, da mu nalupa 20 m3 drva a moguća i udaja, sliku sjekira dostaviti u uredništvo.



Iako sam se potrudio naći, nisam uspio saznati kad je objavljen prvi Gay oglas, dok kod pedofilije anticipiram da je to bio neki poziv za izbor novih ministranata. I tu je slabo informacija.

Jedino što je 100% sigurno, je da je za bivše Jugoslavije top oglasnik za romantične oglase je bio Vjesnikov časopis Arena, koja je kako kažu u pedesetak godina izlaženja spojila preko 10.000,- Gastarbeitera s boljim polovicama u domovini. U vrtoglavim nakladama se prodavao kako kod nas, tako i inozemstvu, te bila zlatna koka Vjesnika koja mu je donosila devize.



Mislim da se ni jedan portal danas ne može podičiti takvim brojkama, da je udomio više sredovječnih žena bez egzistencije u zapadnu Europu, osiguravši tako opstanak, ne samo njima već i njihovim potomcima, roditeljima i bivšim muževima u domovini. Ali kako je nestala Arena su nekako i nestale iz javnog mijenja mlade zgodne udovice u potrazi za deviznim umirovljenicama koji su situirani.



Valjda te 2009 godine se desila velika promjena u našem društvu kad je Arnea propala. I već 2012 dolazi revolucija koja mijenja sve. Tinder. Žene materijalno situirane, su prestale ganjati gastarbeitere i počela je potraga za jednokratnim potrošnim muškarcima za ONS. Naravno nisu svi muški fizički obdareni, a ni većina žena nije neka ljepotica, a i tu su kao i kod auta uvijek noviji modeli s manjom kilometražom. Nekako usporedo od 2012 su baš najprofitabilnije godine Adobe Photoshop. Program kojeg su nekad koristili samo grafičari za retuširanje slika a danas ne zamjenjiva standardna oprema svakog, pogotovo ženskog mobitela. I danas je vic o dvoje koji su se dogovorili na Tinderu da se nađu u gradskoj kavani, i sjedili satima jedan pokraj drugog, čekajući a da se nisu uspjeli prepoznati. Prema jednom Američkom istraživanju iz 2019 godine čak 96 % slika je bilo u nekom vidu manipulirano.



Zanimljivo je da se smatra da kod online spojeva postoji određeni rizik od ovisnosti, dok u stvarnim susretima imate osobu ispred sebe i vidite njenu cjelokupnu osobnost, kod online spojeva sve je neobvezujuće. Možete se jednostavno okrenuti sljedećoj osobi ako oglas nije 100% uvjerljiv ili ako ljudi s kojima razgovarate ne odgovore. Ako dobijete puno pozitivnih povratnih informacija, to kod oglašivača stvara osjećaj sreće. Ako dobijete manje reakcija, to također može dovesti do sumnje u sebe, pa čak i do depresije. Ali ni to nije nužno drugačije u stvarnom životu.



Bilo kako bilo, mnogo se promijenilo od prvog romantičnog oglasa, ako se može smatrati romantičnim da je jedini uvjet da ima 3000 funti. Volio bih iskreno znati dali se i jedna od vas iskričarki javila na neki od ovih oglasa, te poželjeti našem Doajenu puno sreće na romantičnom sastanku i da ne zaboravi da popije na vrijeme sve tablete, pogotovo onu malu plavu. I naravno pamet u glavu kod klikanja da ne bi torbica bila i nadalje skupa, ili po novom na loš Photoshop nasjeli!

Problem je Iskrice (i sličnih siteova) je u komunikaciji: Rečenica-12 h pauze-rečenica-12sati pauze-rečenica-tjedan dana pauze-rečenica... ONS za muškarce je najjeftiniji Oglasnik.i njsigurniji (ne zdravstveno, nego da će biti sexa.