HIPOKRIZIJA

odeš u bolnicu na manji zahvat na srčeku (istina, treći takav ili sličan zadnja dva mjeseca) i sve prođe super! a onda se vratiš doma i skužiš da si u bolnici zaradio covid!
i onda ti dragi noću bude hladan oblog a danju topli! i učini sve što muškarac može ženi! i bude tu, čak i kad nije tu! jer, znaš da je tu!
i onda ga pošalješ doma, jer znaš da moraš ti, jer ne može on! u stilu one kunderine famozne rečenice iz "nepodnošljive lakoće postojanja":

".."Ali upravo onaj tko je slab mora umjeti biti jak i otići ako je onaj jak odveć slab da bi mogao povrijediti slaboga."

ne sjećam se kad su mi se klinčići učinili tako ubavima? nisam nikad baš voljela taj cvijet, ali ovi tu...e oni su mi razgalili dušu! baš ovakvi šareni...razigrani...kao naša ljubav!

hvala ti za sve što si činio ovih dana. i ne znam da li i kada ćeš ovo uopće pročitati, ali...možda bih radije da ne? a opet, voljela bih da znaš svaki moj kutak i zakutak...ma svaki dio mog uma i srca, jer čini mi se da svako tvoje otkrivanje mene čini da se ja želim skriti, kao da se nas dvoje igramo tvojih "zagonetki i odgonetki"? lijepa je ta igra i nek traje. danas si mi napisao da si "ranjen"! takvima, ranjenima ni covid nam nije mogao ništa...osim kaj smo oboje zaraženi! ha ha...i to nam je čak zajedničko! bilo bi slatko, da nije pomalo odvratno kakav covid može i jest! na svu sreću, rekoše ne moram na zaraznu! biće su tvoji klinčići bili dobar lijek za moje srčeko!

srčeko je ok, koronu moram liječiti! tak je to u životu, jedno dobiješ a drugo izgubiš!