HIPOKRIZIJA

As time goes by (Casablanca)

Link

Prođe i deset godina od ove objave i poruke! Kao i obično, podsjetio me fejs...dogodilo se na današnji dan prije deset let! O da, valja to opet objaviti, zabilježiti...nekako se podsjetiti! Jer, život je tako kratak i sve prolazno...baš kako i pjesma kaže "as time goes by"

NEPOZNATOM OBOŽAVATELJU!
Dugo nisam ovdje pisala, a sve rjeđe i drugdje! No, danas me jedna poruka ponukala da ovo napišem. Posegnu jedna moja generacija do 2012. u mojim zapisima i blogovima! Razgalilo me to, a i ovo što je napisao! Morti zato valjda tolko i citiram Rudanicu kak bi dotična počela i mene ak već ne citirat a ono bar čitat?
Pa kaže ON (moja generacija):

"....u nadi da tu negdje ima osoba kojoj ću biti i svjetlo i sjena, i dan i noć, i prijatelj i ljubavnik..... i kliknuh naslikicu osvjetljenu flash-om u pozadini..... a kad tamo Vi. Da Vi, sa velikim V, jer ono malo što pročitah u blogu dade mi do znanja da Vam stotine Rudanica nisu niti do koljena. Listajući stranice zaustavih se na dvadeset i nekoj iz 2012. i tu stadoh.Nemam više vremena...... moglo bi potrajati...... Al' svidjele mi se fotkice sa 24-te i onaj link na "play it Sam...." pa pustih i suzu...... Što, zar mislite da mi muškarci nemamo emocije ?????? Žal za nečim prošlim ili žal za nečim još ne doživljenim.....Živite, živite punim plućima i njedrima... nisam Vam zavidan, pače, veseli me. Vesele me veseli ljudi jer ih ovdje u kako Vi kažete Rvatskoj ima sve manje i manje...."

usput dok slušam as time goes by, upravo protiče film Za Oliviju....i razgovor iz filma koji mi onak danas baš nekako zapeo u grlu:

"...Samo mislim da nije pravo vrijeme.
Hoće li ikad biti pravo vrijeme?
Možda nam oboma treba malo prostora?
Prostora, što će nam prostor?
Da razmislimo?
Što se tu ima razmišljati?
Slušaj, mogu se promijeniti. Stvarno mogu.
Da. Ljudi to uvijek kažu na kraju. "

Zašto na kraju, a ne prije (pitam ja, al pitanje osta u mom grlu a ne u filmu)?

ha ha...na kraju svi postanemo priča!

eh da, film ima happy end!

a priča je istinita, iz života...kao i tolike ispričane priče u filmovima, knjigama...život piše romane (poznata sentenca)! no, jedno je saznavati o životu iz prve ruke (vlastito iskustvo) a drugo je iz druge ruke (knjige, filmovi i sl)!

Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.

Zato te volim kada te ne volim

i zato te volim kada te volim.

dobro ti jutro wasy! o da, kako je istina u ovoj pjesmi...voljeti kad voliš je teško, a ne voljeti kad voliš i teže. što je lako? ne voljeti nikako? možda je u toj lakoći baš sva težina? kakogod, najebasmo!

ide vrijeme prođe rok, eto vraga skok na skok :)

neka priča
šta bi mi bez priča
i naših i tuđih
i prošlih i budućih

He he Dona, kad smo već kod vremena i roka, eto danas tri mjeseca kak je pala naša (moja) "prva klapa" ove moje aktualne priče! Scenario, glavni glumci, film...traje! Premijera...repriza...važno da je na repertoaru!

di-vno ali di-vno

:))) držim fige :)

tnx dono! lijepo je to (kad je lijepo). ali ponekad podsjeća na...rudarenje! ha ha...ali kak ono vele, bez muke nema nauke...tak je valjda i s ljubavi. ako je ima, ništa nije lako, osim kad je! a te sinusoide (gore, dolje) upravo jesu produkt emotivne involviranosti...kad ti je svejedno, svejedno ti je i ništ te ne dira. a kad si IN, onda i najmanja sitnica može biti prijepor, o krupnima da ne govorimo. svi smo mi ljudi prilično ostarjeli sa svojim navikama, prethodnim životima i toliko toga iza sebe. s još nešto malo ispred, i lijepo je željeti...ali imam dojam da stalno trčim neku trku s...preponama? umorim se, padnem čak, dižem se...nije čak najvažnije do cilja, važnija je ljepota tračanja. prepone ponekad zaboraviš, ponekad potisneš...a često i zapneš i opadneš nosom po onom crvenom šoderu...jbt kak boli kad zaparaš nosom! ali, kao što rekoh, radnja ide dalje...to the end (filma ili života, whatever)!

trčanja, a ne tračanja ha ha

pamtim jednu rečenicu mog pok. supruga: predivno je doživjeti vrhunce, ali...ako je silazak samotan, čemu onda svi ti visovi? i da, možda mi je važnije sada silazak u dobrom društvu do li visovi (iako ima i njih)! kak ide ona vjernička (nisam vjernik):
'U dobru se ne uzvisi, a u zlu se ne ponizi'

malko sam se razbaškarila večeras, ta ipak sam premium uplatila!

ups, kud baš na 13.?

iako su mi u filmovima uvijek bili najbitniji scenariji! jebeš specijalne efekte, dobru ljubavnu priču (emocije), sjajnu prirodu....ako emocije ne možeš izreći, dodirnuti, razumjeti...ah, nerazumijevanje je osnova ljudske komunikacije? magnetni valovi su nešto nenadjebivo...događaju se sami od sebe....ali, ali...ponekad valja govoriti i riječima a ne samo očima i dodirima!

i mogla bih ja na ovu temu pričati još koješta...ali komu? čemu? ovdje? igdje? nigdje!

Što mogu još danas? Ovih 30 minuta koje će postati sutra! Ali sutra će to biti danas, a jučer, jučer od danas...isto ga neće biti? Kako prenijeti danas, od jučer, u sutra? Sutra počinju iznova...minute, sekunde, sati. Ovi danas su definitivno izgubljeni...za 25 minuta!

Gdje si ti sada, moja sara...da pričam s tobom?