HIPOKRIZIJA

ja pri tornju

obilje boja

Obilje sunca razlijevalo se našim licima, dodirima. I tako cijelim putem stare žičare do tornja. Potom kava….Činovnička! Na klupici dva starčeka uživaju u životu. Cijelom carstvu čula dodira. Istina, bio je tu i tamo pokoji zastoj izazvan mojim srčekom. Odmor ratnika koji ne odustaju, od života, hodanja, ljubavi.

U jednom trenutku bacila sam štap u šipražje. Grofičin ručak je bio izvrstan, uz obilje onog istog sunca sa Činovničke. Puntijarka nije više što je bila, uz lošu kavu.

Povratak u stvarnost. Obilje dodira, poljubaca, riječi. Pa ipak, zašto se osjećam nakon krasno provedenog dana u prirodi sa voljenim čovjekom kao zatvorenik kojeg su pustili pola sata na slobodu? Možda stoga što se moram vratiti u ovaj drugi svijet gdje nema dodira, poljubaca. Nema tebe a niti mene. Ima jedno prokletstvo koje kaže: da bog da imao pa nemao! Kažu da je to najgore kletva.

Hm…sličice su krasne, ali ….vratila sam se u zatvor. Rešetke su tu, i kao u svakom zatvoru, u 22 se gasi svjetlo, nema razgovora, hrana je bljutava, društvene igre nezanimljive. Svaki zatvorenik čeka novu posjetu i izlazak! Sloboda? Što je to? Dobrovoljno ropstvo? Što s robovima ljubavi?
Ako itko mrzi ropstvo, to sam ja. Zašto ga onda podnosim? Rekoh, svojevoljno…bit ću tu u njemu /zatvoru/ kako smo se dogovorili! No, nismo se dogovorili da li ću biti u njemu punom svojom dušom ili ću ostati samo tijelom? Ne znam mogu li ja to? Obećala sam sebi da ću probati. No, obećanja valjda i postoje zato da ih kršimo? Ili ipak…da ih održimo?

Ti svoje od jučer nisi održao!
Rekoh: „želim i trebam tvoj zagrljaj večeras..ne jučer, ne sutra, ne 14.veljače…još danas, ovih par minuta koje su preostale od danas do sutra!
Ti reče: „Nadoknadimo to sutra, molim te!“

Nismo, barem ja nisam, sudeći po osjećaju zatvorenika na dopustu.
Iako u petak igra talijanski film koji dugo već želim pogledati „Uvijek postoji sutra“, MSU, 19,30h!

Postoji li?

jebemu, opet sam napisala dobar blog! kad ću ja konačno malo omanut?

i suprise je napisala krasnu pjesmu! oduvijek piše krasne pjesme. tnx surp

Sara, o kojem zatvoru pišeš gdje se svjetlo gasi točno u 22 sata ?

Metafora Pat. Ljubav, strast, žudnja, želja...sve su to ovisnosti koje, ako ih želimo a ne možemo imati i biti (u dovoljnoj mjeri koliko nam treba) izaziva dojam da si u zatvoru, da nemaš slobodu...ako nam je onaj drugi nedostupan, ako je daleko, ako želimo biti s njim a ne možemo etc etc. Jesi li ikad Pat bila ovisnica...ljubavi? Normalno, svi smo to u mladosti...pa se onda ženimo, imamo decu i tak...al kad se to dogodi u starosti...imamo i decu, i posel, i roditelje...milion obveza u svoj život iza sebe...ali malo ispred. i spoznaju da zajednički život ne završi dobro?

Shvaćam......

neko sutra e uvijek tu. Samo moramo moramo pregurati noć-

neko sutra e uvijek tu. Samo moramo moramo pregurati noć-

Da bog da imao, pa nemao...ja imala, pa sad nemam tko zna do kada...

Ja sam ovisnica o ljubavi i njemu.

bok đusi! o da, imamo problem i u ovim nekim godinama..jer, biti rob ljubavi (izvrsna knjiga knuta hamsuna) u našim godinama nikako nije zdravo niti dobro! voljeti da, ali ne dopustiti nikome (pa niti sebi) da ovisiš o ljubavi koja je u biti nemoguća...što zbog daljine, što zbog nekih drugih nemogućnosti. znam da nikad ne bih mogla biti supruga npr pomorca...čekati, iščekivati i sahnuti i venuti u čežnji! jebeš takvu ljubav....ali, možda je ovo zadnje pa se tako grčevito držimo za to? nije to dobro. no, jedno je znati što nije dobro a drugo je to moći i odstraniti! što prije to bolje!

Hi Sara, drago mi je da se još iskričara vere po Sljemenu, ma me malo zaškakljalo kak si se dopentrala do tamo... Naime kaj ... staza koja najvećim dijelom prati trasu žičare je Gipsova staza (nije baš lagana, no...) ali ona vodi baš do gornje postaje stare žičare (pa onda ono malo do tornja). No onda ti spominješ Groficu (Ok, spustiš se od tornja do činovničke, pa poprek i na lijevo do Grofice - desno je stara lugarnica - ali onda Puntijarka? Kako? Jedino Sljemenskom cestom.)
Mene dosta muče cijene koje su naštancali nakon godišnjih odmora. Nemrem svariti da je bažul s kobasicom u Staroj lugarnici 7€. Prije godišnjih, u Puntijarki pohana piletina 5€, samoborski 6€... U Tomislavcu u to doba 2 x puretina s mlincima, 2 x salata, veliko pivo, sok (marelica?) i pana cota 25€. Nemam pojma koje su sada cijene, ali ću to otkriti sljedeći tjedan.
(Kava + kava s mlijekom na tornju 4,4€.)

bok krešo! ne moraš se bojati, nisam tolko hodala. naime, moj put je zgledal ovak: autom do željezničara, potom uz lugarnicu putem ka stazi stare žičare i dijelom staze stare žičare pa do tornja. potom kava i spuštanje od tornja do činovničke i štengi...po štengama do grofice. potom, nakon ručka u grofici, autom do puntijarke! a glede cijena užas...dosta su poskupjeli npr. zagrebački (s prilogom), štrudla višnje, deci crnog vina, vinski gulaš (kaže dečko jako fini s noklicama), štrudla od jabuka, pivo...sve to skupa 33 eura...nije baš malo, dapače, puno je! i meni se čini da su fest poskupjeli od kolovoza kad sam zadnji put bila?

btw žičara ne vozi do 27.10. i fakat gore (i nigdje) skoro pa nikog? ne sjećam se da je sljeme bilo tak prazno...a dan sunčan, prekrasan!

ali, neki doživljaji ne pitaju za cijenu, pa tako je sljeme uvijek vrijedno odlaska...i nikad nisam tam nosila sendviče...niti bum! radije ne bum išla!

Je Sara tak sam s ii mislil. I ja sam s dva stenta razmišljal o Gipsovoj stazi (jedno vrijeme i o Bikčevićevoj) i na kraju sam jedva izdural Leustekovu. (dođe taman do Star lugarnice..) Sada mi najviše odgovara žičarom do tornja, otpeljamo se gore na kavu, poslikamo s terase Zagreb (i orlicu i sokole ak budu tamo) i onda dole prek činovničke do Puntijarke i natrag do žičare. Al ćul sam da je Risnjak (il Grafičar?) nabavil nove vlasnike pa bi možda i to bili dobro pogledati.

ha ha....upravo ta lojstikova bje zadnji moj pothvat pehaka na sljeme prije cca više od pet let! poslije toga nisam niti pokušavala jer mi je i tada to bilo naporno

i sama obično odem žičarom gore (ne autom), pa pehaka dolje do grofice, neki put odlučim i do puntijarke i natrag opet po ovoj stazi stare žičare do nove! nije to ko nekad, ali me veseli da mogu i to i toliko. nikad nisam bila planinorka...više rekreativka koja voli šumu i hodanje po ravnom! otkad mi nema pese i auta, nemam baš puno niti razloga...a niti društva! u stvari, sve manje imam društvo za bilo kaj! izgleda da ja još tolko puno toga mogu za razliku od mojih vršnjaka ili tu negdje! o ovim starejšim da ne govorim. moj problem i jest u tome kaj si nemrem naći para godinama već koji može (i hoće) kaj i ja?

Starimo Sara... I sve manje je naših (OK mojih, ti si još mlada) vršnjaka. I svaki puta ostanem iznenađen kada ni se neka mlađarija ustane u tramvaju. Uopće nisam svjestan svojih godina (no dobro, tu i tamo...). A nekad sam išao i na Triglav poslije treće smjene, dva dana tulumarenja i onda u prvu... A sada zaspem prije deset,,,