HIPOKRIZIJA

posveta

Samotne moje večeri! Dan još prođe, ali veče nikako. I nije čak važno jesam li s nekim (čak i da li živim) ili sama. Igram igricu, pasijans! Strašno! Je li to strašno, Saro?

Tvoj san o sreći i nekom tvom, ima li on smisla? Osobito u ovim godinama. Nema! Ali, moj um se mora nečim zaokupiti. Rječju, razgovorom.

Nekako početkom godine počela je jedna priča u kojoj mi je život (s njim) počinjao u 18h! Svaki dan sam iščekivala tih 18 sati kao nešto jako važno? I bilo mi je. Potom je prestalo biti, ali moje iščekivanje i plima koja me obuzimala u tih 18 sati bila je jednaka. I danas sam konačno postala svjesna toga! Jer mozak pamti, nismo ni svjesni koliko pamti!

Istina, u međuvremenu mi se pojavio on i sada više nije 18 sati (ali je ostalo od prije) već je sada 22h! Uobičajeno vrijeme za njegov telefonski poziv? Neću to, neću pred spavanje neki razgovor koji mi daje samo uznemirenost, bez emocija, pun površnosti .Jer, kako reče,njemu ne idu telefonski razgovori? Barem ne samnom! Nema on vremena...volje...sve je važnije tijekom dana, nije niti bitno. Danas sam i to osvijestila!

I onda došla do naslova ovog bloga i knjige koja već dugo godina (od 2007.g.) stoji na mojoj polici s knjigama i skuplja prašinu. U njoj je i pozivnica za promociju dotične knjige! I posveta na prvoj strani. Kao i njegova zahvala ženi…ženama!

Njegovo slamanje duše me podsjetilo na ovo moje slamanje duše, jer ovo što ja činim nije ništa drugo do li upravo to!
Nedugo, u svom blogu, napisala sam divnu misao: "Ne bi li bilo lijepo da zajedno trčimo poljima. Polja nisu jako daleko, znaš. Nije teško stići do njih, samo ako čovjek želi" ( misleći upravo na njega), ali, ženo…nadomak sedam banki tko još trči poljima? Dobro je da hodam! Odsada hodam u 18 i 22h kako ne bih morala...trčati poljima kojih u stvari nema!


(zahvala ženi i ženama)


naslovnica knjige

ha ha...uz korice se vidi i moj zapis tijekom dana, prije večeri...velika slova...značenje koje sam izvukla i za ovaj blog! Neka, dobro je prostri misli pred sobom ako već ne pred nekim!

večeras sam svoje veče ispunila ovim blogom! pomaže, vjerujte!

o mrtvima, dobivenoj pošti i ostalim tricama i kučinama života na blogu, ostavljam prostor vama!

bolje stavi sliku pasijansa

Jesam li vam rekla da je dotični te 2007.g. bio poznati bloger ovdje koji je pisao? Možete li to zamisliti gledajući i čitajući današnji blog?

Ilija, ti si iz tog vremena pa se morti i sjećaš dotičnog...iako sumnjam? Bio je jako zgodan i uspješan kod žena (dosta mlađi od mene). Ja sam ga zaintrigirala kao blogerica i zato me pozvao na promociju i poklonio mi knjigu. Bilo je puno poznatih imena...

A glede pasijansa.. Grand master...578 nivo!

:)))


bok, bok


da objavljivani pisci su ovdje pisali i prevoditelji, i .sa stvarnim diplomama ljudi i vješti sa riječima..a iskra blogeri .

da se smiješ ili plačeš?!

uglavnom, khm, da...

okej, - tema :)))


dakle slamanje duše,:))) nedostajanje
jer moraš reći ovo , mora se izgovoriti ono, iskomentirati , podijeliti misao ili makar samo dnevna sličica, slušati glas..
ili dijeliti prostor u ugodnom miru

al zapravo nema veze kakvo je sve
jer i to je zaljubljenost i da, zaljubljenost nosi al ono baš šiba sa svih strana
i divna je i iscrpljujuća ali tjera krv, srce kuca, duša kliče..
i odjednom živ si.

i viče sa brda, pa i sa sljemena :))) (da vidjeh ti stari zapis)

ali ljubav (po mom) treba slaviti, treba o njoj klicati, pisati
i o ponorima u koje upada um, srce, jer čežnja

o svemu tome treba
jer sve je to dio priče, i možda svojevrsno -slamanja duše (nisam čitala)

možda je nužno tako...slamanje, rizik, kockanje, sumnja, preispitivanje o razumu, jer i strah i čežnja..,
dakle možda nam - ljubav- i takva zaljubljenost..(nema veze)...
pokaže našoj duši, našem egu, ponosu , umu , našem srcu, kakvaljubav treba biti...

jer mislim da znamo i ti i ja
da ima raznih ljubavi

možda je ovo ona koja traži stalno i opetovano zaljubljivanje..
slamanje duše,
plutonovsko škorpionski


al uz to i tak se "raste," makar po mom ili i produhovljuje
ili pmaže
jer
gnothi seauton..(grč.)

tak da kužim

al iskreno, ne suosjećam, (na onaj tužan način)
jer sve to kaj te sada vitla i dušom i srcem, je meni- jao koji wow osjećaj i zapravo lijepo..

sorry :))

wow dono...sve si rekla! ali, nije lako kad ti se to događa...ko da u isto vrijeme slaviš i boluješ...a jbg u ovim godinama (rekla ti je đusi ovih dana isto), iscrpljuje to...dušu....tilo. a nema nam niti vremena niti materijala za rasipanje. hoću svoj mir, mirnu rijeku a ne brzace...odnijeće me! doslovno.

da, i rastem...i ovaj zapis je na tragu tog rasta...kad shvaćaš gdje griješiš, što činiš...jer ne čine ništa drugi već mi prema sebi!

dobro je što sada vidim to što prije nisam...ali, vidjeti nije dovoljno! treba i djelati...a to ide teško! većina ljudi niti ne zaviruje u sebe.

odoh...jer ispada da sve što se napiše postaje istog trena neka vrsta fikcije! kome? čemu? osim sebi!

sve je to;

- jer, budući da što

Jer, budući da...ljubav slama dušu, krši tijelo...čežnja i želja obavija svaki djelić našeg tijela i želimo voljeti i biti voljeni, imamo usne, oči, ruke, sexualne organe...sve imamo za ljubav i stvaranje života oliti vođenje ljubavi. Kad nas najviše ima, kao da nas nema. Zašto je to najviše najteže i najmanje važno u životu? Sve možemo bolje, više, jače...ali pred ljubavi uvijek i stalno pokleknemo...kad tad. I napustimo ju da ostane sama. Zašto, o glupi čovječe...ženo?

jutro...kažu je pametnije od dana! ali, pamet ili stanuje ili ne ovdje. btw ovo glupa ženo i čovječe ne odnosi se na nikog pojedinačno, već općenito na ženu i muškarca...čovjek za sve ima vremena i volje, alli za ljubav nekako i nikako da ga nađe u životu, a onda najviše upravo za tim žali na samrti! no, to nam je valjda karma?