Verešmarti, Citadela i Lančani most
Uživao sam u prvim jutarnjim zvucima usnulog grada u subotnje jutro. Odmah preko puta našeg apartmana nalazi se super market u koji su prvi jutarnji dostavljači dovozili svježe namirnice a ulicom oko njih par ljudi se polako kretalo svojim putem. Sa trećeg kata imao sam lijepi pregled na dobar dio ulice i pogled na sami centar Budimpešte.
Slušao sam je kako u krevetu ima mojih leđa ona glasno diše sanjajući tko zna kakve snove. Možda snove o Balaševićevoj pjesmi, možda mene, možda nešto lijepo...Balaševića obožava a zajedno smo zavoljeli Budimpeštu pa često spominjasmo i stihove njegove pjesme..."Ma gdje ćeš naći ovakvog momka za te pare..:"
A zapravo je cijela tajna uživanja u putovanjima sažeta u jednom od savjeta Anthonya Bourdania koji je rekao da često griješimo pokušavajući što više toga vidjeti i doživjeti kad negdje putujemo. Naprotiv, pogledajte ono što želite, pojedite dobar obrok sa lokalcima, prošetajte se gradom, vodite ljubav, uživajte...
I poslušali smo ga.
Uživali smo u vibri grada, upijali žamor ljudi oko nas, šetali se ulicama diveći se arhitekturi, uživali u okusima malih, nerazvikanih, restorana i caffea...
Nikad tako nisam doživio niti jedan grad, niti jedno putovanje, niti jedno jelo.
Kad naučiš doživjeti vibru grada u svoj svojoj ljepoti tek tada spoznaš što je lijepo provedeno vrijeme na putovanju.
Ponekad mi je žao što nisam toliko vješt da doživljeno pretočim u riječi na najbolji način no želim to podijeliti.
A na kraju ipka ima momaka, i boljih, za te pare...
No Budimpešta će uvijek ostati sa mnom.
Link
25.10.2024. u 17:03 | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara