Godot samo što nije

Doista, ponekad pomislim da možda koncerti i nisu više za mene jer jutra koje slijede su s godinama nekako sve teža, umornija, mamurnija...Ali teško je odoljeti pozivu žive svirke, tonova poznatih pjesama, ritma gomile koncertnog prostora. Uvijek me doziva, mami, provocira, izaziva i uvijek popustim.

I jutros se kasno probudih lagano mamuran i sa laganom glavoboljom nakon još jedne žive svirke odličnog banda koji je preko tri sata neumorno nizao najveće hitove nikad prežaljenog Đorđa Balaševića. Dečki su dali sve od sebe i odradili odličan posao a to se najbolje vidjelo po raspleasnosti i raspjevanosti svih nazočnih. Priznajem, i sam sam malo promukao premda Balaševićevi hitovi i nisu onaj tip mjuze na koju ćeš potrošiti dobar glas testirajući koliko decibela možeš proizvesti u pokušaju nazovi pjevanja.

Balaševićevi hitovi su nešto što me uvijek vraća u neko vrijeme kad se drugačije disalo, drugačije disalo, drugačije voljelo. Čak i tad je otpjevao i odsvirao ono što me možda i najviše dirnulo sinoć, "Neki novi klinci". Sjetna pjesma o djetinjstvu kojom se i ono vraća u neka svoja drugačija vremena, nevinija, možda sretnija za njega. No primjenjiva je za puno toga. Svi mi vidimo neke nove klince na nekim mjestima gdje smo nekad mi bili.

Možda je i za koncertne prostore vrijeme za neke nove klince?
Neka, ipak, neka se još malo strpe.
Imam kartu i za slijedeći svirku na istom mjestu.

Link

Onog dobrog nikad dosta, unatoč godinama....

Dobra tema - Neki novi klinci, moglo bi se reči jako dobri, odlični jer poštuju, vole ono s kim smo odrastali. Dakle poštuju starije od sebe...itd, itd....
Super tema...