HIPOKRIZIJA

kako je dobro kad nas netko može i u ovim nekim poznim godinama iznenaditi! ili kad sami sebe možemo iznenaditi! pa sam ja tako iznenadila samu sebe jučer. a onda me i on iznenadio!

najprije sam ja pozvonila dvaput /nakon bespoštedne prepiske i uzajamnog optuživanja/ ali odgovora nije bilo (kak ide onaj refren atomskog skloništa...za ljubav treba imat dušu)?

ali, kad ti je stalo ne odustaješ. ustraješ, makar i u ludosti! eto, to je bilo moje iznenađenje mene same. vrijedilo je.

sva sreća, već je pala noć, jer smo nedugo ispratili sunce u zalazu, hrvatskog sokola bez broja. kafiću ne znam ime, ali znam da nemaju bog zna kakvu kavu!

ali, iako je početak obećavao, rastanak je bio uobičajen. bez obećanja, dapače....


e sad dolazi najbolji dio priče!

na rastanku, bez poljupca uđoh u tramvaj! jebene dvije stanice nas dijele. i sjedim ja u tramvaju da preživim te dvije jebene stanice nakon rastanka. jesmo li slučajni prolaznici koji smo se sreli da bi se opet za par sati razišli?

i sjedeći tako, s leđa, nadamnom nadvila se sjena...i čovjek koji se saginje da me ljubi? on! da, on je ušao u isti tram iako smo se rastali na peronu. ostala sam paf. to mi se u životu nije dogodilo. istina, ne putujem često niti dugo tramvajem, ali ipak...

zagrljaj, poljupci...boli nas kiki što smo starci koji se ljube u tramvaju. čak mu ne znam niti broj (tramvaju)? izašli smo zagrljeni, ljubeći se do moje kuće...i ostali do jutra!

eto, to ja zovem iznenađenjem. i smjelošću. kad sam ga pitala, pa kako to da je post festum ušao u tram, reče: vrata su stajala otvorena predamnom, ti si otišla bez poljupca...i ja sam morao ući u taj tram i oprostiti se od tebe! to je ljubav. pa makar sutra bili i slučajni prolaznici. jučer...danas...bili smo si ljubavnici!


Link

za ovakve trenutke u životu vrijedilo je živjeti!

super, bilo je lijepo =)