Godot samo što nije

Doista, kad odustati?
Ne tako davno tu na blogu je bilo par upisa kako ne odustaju od traženja ali i na samoj iskrici ima sad već more ljudi koji više nikoga i ne traže i tu su zbog navike, tipkanja sa poznanicima, ubijanja vremena.
I stvarno sam se zapitao nakon zadnja dva iskustva da li je došlo vrijeme da odustanem.

Nekako imam osjećaj da se sve svodi na neki začarani krug koji uvijek završi isto i uvijek sam nekako uvjeren da ma šta god ja učinio ništa ne bi pomoglo i ništa ne bi bilo drugačije.

A priča je uvijek ista: upoznate nekoga, brzo se nađete jer ste oboje elokventni, načitani, slušate istu mjuzu, smijete se istim vicevima... onda uđete u neku vezu i slijede velike riječi: te bit ćemo otvoreni te nema problema koji se ne može riješiti razgovorom te ništa nećemo prešutjeti jedno drugome te ja kad uđem u vezi ne izlazim samo tako...

Uvijek slušam tako velike riječi i uvijek slušam od tih žena kako sam ja super ali eto samo nisam imao tu sreću do sad sresti pravu ženu ali eto baš je ona ta prava! Vau! Napokon!

"A taj park i Budimpesta generalno... Tad sam shvatila da zelim biti s tobom ♥️
Da smo doista kompatibilni i potencijal ❤️
To je puno kad to kažem... Jer sam ja razmažena i zahtjevna, samo ne u stvarima u kojima vecina zena jest."

Nitko nikoga ne može prisiliti da ovako nešto napiše. To su riječi koje bi trebale imati težinu i iza kojih treba nešto stajati.

A što zapravo dtoji? Ništa jer ne bih bio tu...
Već sam pisao o nepodnošljivoj lakoći odlazaka a pod to spada i nepodnošljiva lakoća velikih izjava u kojima as uvjeravaju u sve i sva i kako one znaju što žele i kako su donesle odluke ovakve i onakve.

A odluke se donose na osnovu onoga što od menei dobiju kao moje partnerice. A dobiju punu jer dajem se u cijelosti. Stoga i slijede ovako velike izjave. Izapravo svaki put su izjave i velika obećanja sve veća i veća i onda kad se sve naprasno završi ne možete se ne zapitati da li je bilo što rečeno bila istina...

No kao po nekom pravilu iza toga slijedi kraj priče i to isto kao po pravilu niti malo ok.
Jer, u mojim očima, nakon te gornje izjave 10 dana poslije poslati poruku preko whatsappa da je najbolje da prekinemo je krajnje nezrelo. Da dvoje odrasli ljudi ne može sjesti i sprovesti sve ono što se govorilo o tome kako će se pričati kako će se problemi rješavati (ako ih ima) kako se ne izlazi iz veze samo tako...

Stvarno, uvijek sam bio optimist ali što to vrijedi ako druga strana već godinama mi pokazuje da ona famozna rečenica sa mnogih profila "ja znam što želim" ne znači apsolutno ništa. Bar do sad ja nisam upoznao takvu osobu.

Iskreno, umorio sam se od svega toga i razmišljam naprostot odustati.
Žalosno ali ne vidim nekog posebnog smisla više u svemu tome.

"Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo legla
Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla

O, daj okreni

sustajem, odustajem

taj ringišpil u mojoj glavi"

Link

ne daj se floki, nije poanta odustati pa to valjda znas, samo se prepusti i zagrli ono sto smatras neuspjehom i pazi govori ti jedan kojem to nije poslo od ruke, uglavnom ne sekiraj se proci ce kako god ti se cini da dugo traje ;-) inace palac gore za tekstove i vjeruj mi svijet vani je isto pun zudnje bas kao i ovaj samo se vani to boje reci na glas