WDF

koliko ono zidova sam prešao...koliko ću još morat...
koliko trnja nam je ogreblo tijelo i obraze
koliko smo morali...a kolko smo se dali...

koliko sam gorkih potoka prešao ne osvrćući se....al upekli su mi se u leđa
koliko je netko suza tih potoka isplakao radi mene

tetovirano mi je tjelo svim mojim manama i godinama
pisale su po njem godine...grube zime...sunce koje peče...moj znoj koji se lije od dobrih stvari
postoje zapisi na mojoj koži koji mi govore tko sam i gdje sam
znam tko je pisao na mojoj koži i dublje od nje

sklopljenih očiju zamišljam kako je mogla izledati moja koža
ali....nije...nikad nije mogla biti onakva kakvu je želimo
ne...ne..srce moje...nikad nije onako kako želimo
guraju nas pohota i ljubav...krade nam ljepotu pogled iz tuđih očiju

postajemo netko drugi koji misle da smo mi
a...tko zna tko smo mi...
tvoja koža kad se pritisla na moju čini i mene drukčijim i ne tako novim...već starijim i plemenitijim

i kad se pogledam u ogledalo...vidim napol stranca..a na pola čovjeka kojeg ne volim vidjeti..koji zna sve o meni...o mojim manama..o mojim željama i svjetlim i tamnim snovima

u mojim snovima njena koža je uvijek savršena
u mojim snovima dok sanjam.....ne onim budnim...
čista...obično bakrena....sjajna i živa...baš živa....
a ja....ja sam u tm snovima suh i grub
grubih ruku i kamenog lica
pun ožiljaka
i vruć toliko da mi je hladno


ima još mjesta za filigransko pismo na meni.....neka me..
već će nanovo ispisati......




Link

Jutrić Đuro!
Meni kao ne poeti..ovo se jako dopalo..no..to je više proza u poeziji pa valjda zato.Šalim se malo no....zaista mi se dopalo:-))

Izvanredno......
Hvala što si podijelio s nama.........

jutro arapo
pa tehnički gledano to i je proza u poeziji.....ili obrnuto...

Ma ..more i obrnuto ali....ak je dobro nek se zove kak hoče:-)))