HIPOKRIZIJA

jesam li? ali žulja ko da je kamen pod leđima. i okrećem se, pa lijevo, pa desno, al ne pomaže. evo, i pisat sam stala kako bi bilo lakše. vjerojatno ću opet uplatit premium, jer kamen žulja. ili još bolje, žulja ono čega nema! a kad smo već kod bajki, pada mi na pamet, uz ovu kraljevnu, i jedna druga, o kraljeviću i prosjaku! ne znaš koji je koji? taman kad se navikneš na kraljevića, dođe prosjak. i onda nekako prihvatiš taj minimalizam i ništa. onda opet naiđe kraljević i obdari te svim i svačim. žutim tulipanima, jer gle čuda, i on voli žuto cvijeće! a mene takva neka glupost razgali. ili mi učini bezbroj drugih sitnih gluposti koje ostavljaju bez daha. a onda opet zasere. i to onak, do balčaka! jer, tko je vidio da treba ženu sačekat da svrši? žene u većini života muškaraca uglavnom ne svršavaju. glumataju ili čak niti to. tko je vidio orgazmirat u sedamdesetoj? i tako dan za danom, nadomak sedmomjesečnice. a davno sam izgubila mjesečnicu tak da se više nit ne sjećam nje. ovu (mjesečnicu) nekako brojim? dani su sve duži a sadržaji sve kraći. nije da ih nema. uskoro će i festival svjetlosti. ali, jedino što je izvjesno su...ponavljanja! ili mi je samo moj kozmos pao na glavu danas? izvadit ću ono zrno graška, al ostat će onaj prosjak koji sve manje ište, kojem sve manje dajem. jedino još nisam sigurna jel sam ja taj prosjak ili on? ili oboje!
p.s. uplatit ću si premium...nekak mi fali neka interakcija s drugima...sa sobom u drugima

Wow...kak su se požurili...već upucali premium! Bravo iskrica na ažurnosti. Blog pisan jutrom u ilegali al evo ga na svjetlu dana. Poslije ću svratiti i malo razraditi ovih dana aktualnu temu provodadžistva na dejting sajtu kao i ostalih trica i kučina glede (ne)uspjeha?

Pokušavam iščitati konkretno, pa onda primijeniti na sebe...

...nije baš lako, ali shvatila sam, još ste skupa, ali nije baš nešto najbolje, u stvari, ti si pomalo razočarana, jer izgleda nakon više vremena, bilo bi logično da sve bude bolje...a nije, jer oni su kao kućni ljubimci, brzo zaboravljaju što trebaju i kako trebaju, stalno ih moraš učiti, ako se malo opustiš, ode rode u jagode...
...ali, naša očekivanja su sve viša, umjesto da bude obrnuto (u nekim smo godinama, snizimo to, haha) i nije fer prema njima da smo tako strogi, svatko je drugačiji...ali jbga, ne možeš ti, ne biti ti i ja ne biti ja...

...i imaš pravo biti kraljevna na zrnu graška...samo...draga...tako je teško naći nekoga u bilo kojim godinama, naročito u ovim, i znam, i znam, trebala bih ne govoriti tako, ali stvarnost pritišče...i nekoga tko te ipak razumije i sad već poznaje i tu je, i sve...ono malo nesporazuma...naučit će, ili neće...

Ja govorim iz vlastitog iskustva, nakon svega, ja bih trebala biti daleko, daleko, a igram se vatrom, jer alternativa je, barem za mene, samo on ili praznina, totalna praznina, duševna praznina, jer sam još zauzeta i bit ću još dugo, a u mojim godinama, to je gotovo...The End, Kraj, Završetak...ili Mirogoj.
...i ne bi ni to bilo najgore, i svi mi govore, nauči se biti sama, pa ja i jesam sama fizički, ali me ta duševna praznina ubija, tako da biram opasniju verziju :)

U životu moramo samo dvije stvari:
moramo umrijeti
i moramo živjeti do smrti
ostalo sami osmišljamo...

Muškarci uvijek žele biti ženina prva ljubav.
Žene su u tome profinjenije
žele biti njihova posljednja ljubav....

:))

lijepo da si se curiknula _))

opalo ti je nebo na glavu
reci joj odine :)))

pričati i pričati, onako usput
jer očekivati da se pogađaju misli, je onak..

i najbolje se pričati onako usput, dok je sve još toplo, dok su zgužvane plahte,
ili se puši a i sluša, jer su ok, cigarettes after sex, :)))

pa pričajući šarati prstićem i istraživati i bocnuti, štipnuti, nasmijati se, izazivati

pa je sve riješeno i ak ide nastavak, sve super
ili se pamti za idući put



ili ak se zgube žifci, obuci uniformu učiteljice, raskopčanija košulja, obavezno naočale i duže ravnalo

dalje znaš :)))

hahhhahaa

zeka peka

Đus :))

"Mi muškarci smo svinje", a zapravo kada to napišem ovako javno u sebi si to negiram pa dođe do paradoksa jer si to zapravo potvrdim preformulacijom svojega gledanja na to prema citatu Franje Šafraneka:
"Perice, ljudi su svinje. Nemoj nikome otvoriti svoje srce."

Svaka žena bi trebala imati pravo na muškarca i svaki muškarac na ženu - mislim da bi danas tako bilo puno lakše.

najprije ću ostaviti komentar tam kod lane na blogu (ljudi često pišu i brišu), pa ću onda svratiti na svoj blog i posvetiti se vama, dragi moji gosti! ali, važan mi je taj komentar kao i lanina tema, jer on je bit zašto smo tu.
pa cit. sebe:

hm...da iskoristim ovaj novi premium i komentiram ti! čini mi se ozbiljan blog pa ću i ja nastojat biti ozbiljna s natruhama zezanja! dakle, za sebe mislim da sam svaka od ovih žena koje si pobrojala. i većina žena (a imam dovoljno godina i iskustva što sa ženama što sa muškarcima) da mogu reći...žene su sve ovo gore! ima istina jedan problem (ali u muškarcima, pa onda žene glume uloge koje im oni dodijele)! dakle, postoji u istoj ženi i majka...i kurva...i kuharica...i empata...tajnovita žena! jedino je pitanje koliko koja žena dopusti sebi da bude sve to? ili još preciznije, kakvog muškrca sreće? ako on nije zahtjevan, ona je samo jedno. ako je pak dorastao ženi, tada i žena može i hoće biti sve...i dobra u krevetu, i dobro skuhati, i biti brižna majka...i biti poslovna žena koja dobro zarađuje. a i brainstromati jednako u razgovoru koji nije samo o vremenu! uloge (role) koje si dodijelimo obično igramo cijeli život (obrasci ponašanja) i stalno to ponavljamo! pri tome zaboravljamo da upravo mi najviše gubimo a ne partner. jer, partner je onakak kakvog si ga stvorimo i oblikujemo...oblikujući sebe! tucet orgazama me nije spriječilo da skuham najfinija jela i odgojim dva čovjeka! a i o crnim rupama, c.saganu, huxleyu i ostalim "umovima2 sam mogla al pari pričati. sve sam bila i mogla...još jesam. budite dok možete, jer tako skoro nećete moći. to je smisao mog komentara....ne tratite vrijeme na ono što niste i ne želite! trošite se umom i tilom...ostavit će vas! čak i želja za pričom, pisanjem, glazbom...kolačima...sexom. sve će vas napustiti ili još bolje, sve ćete napustiti. do tada, uživajte a nemojte samo pričati o tome...ili još gore...čitati i proživljavati iz druge ruke. mnogi su me zapamtili, ali bitno je da sam ja sebe zapamtila i da se sjećam! kad me ne bude, nek me drugi pamte!

jako te razumijem, đusi! jer, godine toliko toga odnose. u našim (tvojim i mojim godinama koje nipošto nisu iste) godinama, svaka godina je važna. svaka osoba je važna. treba ih imati i zadržati, ali ne pod svaku cijenu! zato valjda i ovaj zapis...žuljao me taj grašak i morala sam ga spomenuti. ali, to ne znači da krevet nije put i udoban, dapače...ne sjećam se kada mi je bio tako lijepo u krevetu? kao i sve drugo...tako je lijepo...ali ljudsko srce nikad zadovoljno nije i ište...više, jače, bolje! ne treba prihvaćati bilo što, ali treba se ponekad povinuti i svoj eto, svoja htijenja treba malo u šturc. ja to radim već više od pola godine...i sve sam zadovoljnija sobom! ali sam povremeno i nezadovoljna. lijepo je pod stare dana imati nekog, dapače...važnije od svih onih pustih godina...djece, posla, stvaranja...sada nas trebaju i mi trebamo!

u stvari, potakla si me đusi da kažem da je nakon duljeg vremena sve bolje i bolje. ima još sitnih nesporazuma, ima još starih navika, starih zahtjeva i nepopuštanja...ali ko dva kamena...sve se više (u vodi) sudaramo i taremo...i tako postajemo oblutci...bez bridova, obli...i meki ko duše! razumijemo se...i lijepo je!

lijepo si to rekao wasy, sami osmišljamo! ali, možemo mi osmisliti što želimo, ako nema tko to provesti...u dvoje, nekako i nije nešto! vjeruj mi, uvjeri se...taman ti dolazi vrijeme za to! trebaš stvarati nove uspomene a ne živjeti samo od sjećanja!

ha ha dona, dobra ti je ova s uniformom! u stvari, sve je dobro...i bez uniforme. ali, ko rijeka brzica kad zađe u mirnije vode tako i ova cura nema više force. preburno su mi kolale vene i arterije i umorile se. nije da i sada ne zbrzaju, ali predivno je što je tijelo tiše a razgovor sve bitniji! nježne riječi, nježni dodiri....ljubav još stanuje na ovoj adresi. žudnja...strast.....eh...bilo nas je, ima nas...ali nekako kao jučer, kao lani, kao...kao...kakao (topli, dekica)!

listulovora, to bi bilo čak prirodno pravo, jer bez žene i muškarca, nema čovjeka! ali, svaki dan se srećemo sa stotinama tisuća živih bića kojima su uzeli prirodno pravo...da žive, da stvaraju, da rađaju, da se množe. kastriramo sami sebe, sve više, sve žešće misleći kako će nas AL rasploditi, oploditi, pomnožiti, podijeliti...uglavnom gotovo da ne mogu zamisliti što će biti u idućem mileniju...prirodno pravo? ali...lijepo je tipkati ova slova dok svijetli svjetlo lapa a tmina iza mene. naprijed svjetlo, iza tama? odvikla sam se ove poze s večeri. draže su mi postale neke druge...primjerene dobi. sjutra, opet iznova udah, izdah...to the end

i da, htjela sam ovima kaj se pomalo sprdaju s iskricom (jer kao ona nije za njih već je sve to samo šala i ismijavanje) poručiti da bih ja da tako loše mislim o ovom mjestu, zgibala? jer, kak ću ja biti haj naj na lošem mjestu? ok, ima ovdje svega...u ovih skoro 20 let kaj sam tu srela sam likove koje nikad ne bih u reali...naprosto, nije to bio moj milje! ali...srela sam toliko krasnih i zanimljivih ljudi, toliko ljudskih sudbina, stekla neke prijatelje, ljubovala. evo i sada sam s jednim krasnim čovjekom kakvog ne sretoh. ljubimo se riječima, diramo se rukama, razumijevamo se ljudski. ima ljudi, samo zapitajte sebe zašto stalno funkcionirate naučenim obrascima odnosa...zašto ne uspijevate? jer, ako ne pokušavate nećete niti uspjeti. ne prezirite te pokušaje, jer iz njih se rađa i ljubav. ne možete očekivati ljubav ako ju niste spremni zaiskati, dati, potražiti...budite tu, ali ne samo tek toliko. desit će se ljubav, odnos...što već. ako tražite, bit ćete nađeni. ne zauvijek, jer i čovjek se stalno ponavlja, obnavlja...i mijenja. dobro je rekla ona cura retova, sutra je novi dan!

Poslije svakog razočaranja čovjek postaje pametniji..
ali ne toliko pametan da se ne bi ponovno razočarao...