HIPOKRIZIJA

danas je taj lijepi dan! prije 42 godine donijela sam na svijet jednu krasnu curku. prije cca uru vremena, u vinogradskoj bolnici. nažalost, moći ću joj samo video call-om čestitati ročkas. kao i tolika naša djeca, otišla je van. uspješna managerica, u sretnom (što je danas rijetkost) braku. ako bog da, vidjet ćemo se za koji dan? sve u svemu, lijepo je pamtit takav događaj. ja i nadalje mislim da je čovjekovo (i ženino) najveće postignuće donijeti i odgojiti novog čovjeka!

nažalost, pamtim i jedan drugi događaj od prije pet ljeta (zanimljivo da ga nitko nije jučer niti spomenuo ovdje) kada me ranim jutrom oko šest uri, probudila moja pesa sara, koja je dotrčala u moju sobu, stala kraj kreveta i ja sam osjetila da nešto nije dobro. treslo se. izjurila sam sa par stvarčica van a vani hrpa ljudi. nedjelja, rano jutro bi trebali svi spavati.

nisam se ufala otići doma, odšetala sam đir oko zgrade, potom sjela u auto...zvali su me moji dragi ljudi (čak i neki bivši od kojih to nisam očekivala, ali fakat vrijedi ona, na muci se poznaju junaci)...pa se ovako, i ovdje na blogu podsjećam na te dane. nažalost, evo i pet godina nakon dosta ljudi još ne može u svoje domove, jer nije da nije EU dala lovu, al naše nesposobne hadezeovske lopine nisu u stanju obnovih stotinjak privat kuća. kako u zgb tako i na baniji!

stariji se sjećaju strašnog potresa u skopllju (bila sam klinka i više znam iz priče) za koji kažu da su ga obnovili u rekordno kratkom roku. uz onu tehnoogiju? ma bravo, nesposobni naprijed, ostali stoj. kak ide ona; nesposobni imaju sposobnost da onesposobe sposobne! i tako već desetljećima...u stvari, otkad znam za sebe. u školi (u vrtić nisam išla jer je mama radila kratko vrijeme), uvijek su oni najgori kolo vodili u razredu, u srednjoj još i više, prilagođavalo se lošima a mi odlični smo bili predmet ljubomore, pa na poslu, sposobni su uvijek stršali i bili predmet mržnje...i tako cijeli život. o politici ne trebam, bila sam dovoljno dugo u skh da bih vidjela kako su podobnici išli naprijed,a to gledam već više od 30 let i u ovoj državi. uspješno nas vode u propast!

no, nedjelja je, dan gospodnji, otići ćete u crkvu i svi grijesi će vam biti oprošteni!

ja svoje nosim i nemam ih kamo odložiti. kak je rekel Bijant ili Seneca (ili tko) omnia mea mecum porto!

nema slike, nema tona...niti ja ne radim danas (blog bez truda). što ne znači da neću nešto ipak skuhat, ali to sigurno neće biti uobičajeni nedjeljni picek u rvata! neki pečenjarstvo nazivaju kulinarstvom, ali to nije to!

samo da kažem arapici (nemrem tamo komentirat) pa ću ovako doviknut preko plota, da joj je super ova curka, baš me nasmijala!

odoh u dan, želim i vama dobar dan!

nebitno; svatko ide tamo, gdje srce podnosi!

btw čitam da su oni u deset godina u skoplju obnovili cca 150 tisuća kuća i stanova te davne 1963.g. a ovi naši u pet godina uspjeli jedva 38 zamjenskih kuća izgraditi u zagrebu? ma bravo!

tak je travolta, ja bih dodala...gdje srce podnosi i um odluči!

nope. um ne vlada kad 'magnet' vuče! :)

Neka je kćeri sretan rođendan gdje god bila.

Čestitam tvom djetetu.
I moja mlađa je 42 godine. Druga 47.

Koji smo posao odradile ti i ja, šta kažeš?
Podigle na noge dvije krasne, samostalne žene.

hvala Đusi! ispada da obje imamo ko blizanke (i moja starija kćer ima 47 godina), ko da smo se dogovorile! i da, sama uglavnom sam odgojila te dvije divne uspješne žene! to mi je najveće postignuće (neskromno sebi pripisujem odgoj i 26 godina brige o njima)