HIPOKRIZIJA

Dao si mi naslov, al zaboravih! Pa sam odgledala krasan film, naslov mu bje OVDJE! I eto naslova. Zanimljiv film, kaleidoskop života, početaka...kraja nekoliko života. I daje mislit, jer svaki život otprilike završi jednako, ponavljanjem i spoznajom! Pet prekrasnih dana nas. Nije važan prostor, gdje smo, zašto smo...važno je to kako se silno volimo! U pogledu, u dodiru u svemu što činimo zajedno. Suncokreti s tržnice, pogled na Zagreb s Glavice, kava u Egoistu, kod Medenog, zajednička spiza na placu...Ili pak šetnja do Pointa, tako nebitno. Hm...dobro reče moja kćer, „mi koji Uskrs slavimo jelom”!

Iako smo na našem jelovniku najviše imali nas! Ali bilo je i drugih delicija. Ovaj put sam najviše uživala u bakalaru na bijelo. Janjetina je bila tek prosječna? Možda sam fulala, jer sam više ljubila tebe nego li pazila da se dobro ispeče?

Kakogod, ljubavni dani, besane noći...ostavljaju traga! Toliko i tako da tražim razloga kad odlazim da se posvadimo, da ti počnem zanovijetati...da prigovaram...jer ne mogu od tebe otići samo tako? Shvatio si. A tek koliko riječi bje ovih dana. I zelenila, hvala bogu nigdje ljudi, osim tu i tamo sretneš nekog tko voli prirodu i na Uskrs! Divno je bilo. Dogovorili smo, načelnu, već slijedeću predaju! Čak smo i Paklenicu posjetili kao naše ljetno odredište. Predivno je kad naiđeš na drugog čovjeka tko ti je blizak i nije stran.

S kojim moš pričat, smijati se, plakati...priznala sam ti, ti si moj drug! Ovo su dani i godine kada strast iako bukti, jenjava. Započeti vrhunci ne moraju nužno biti i završetci, osobito ne oni uz glasne uzdahe! Smijemo se našim pokušajima. Pa se opet volimo, ljubimo, ovaj puta ne u pokušaju! Kako je biti najviše što možeš biti? U stvari, kako ne biti tebi? Svijali smo se jedno oko drugog ko bršljani. Noći su nam bile kratke, a dani još kraći. A samo bje pet dana u pitanju. Kako je dobro poslužio Uskrs u komadu! Za nas!

Ovih dana je otišao papa! Veliki čovjek, veći od crkve kao institucije. Nadam se da će ga crkva znati cijeniti i nastaviti u 21. stoljeću, a ne vratiti se u kameno doba.
Dobro reče na blogu Ricambi, rajetina i mediokriteti vladaju svijetom, pa i crkvom. Čast izuzecima.

No, kad imaš svoj kozmos ne brinu te druge supernove, galaksije, sjeverno ili južno nebo. Znaš da ćeš skončati u tom svom svijetu onako kako ti i priliči. Tko će koga nadživjeti, ti mene ili ja tebe? Voljela bih prije otići, jer bez tebe, čemu...kome...zašto? Nije patetika (ili ne daj bože romantika, koje se krelec grozi), ne nalazim više razloga poslije nas. Točka! Što ne znači da neka priča ne ide dalje. Uvijek ima neka priča koja ide dalje, do svog kraja!

A nekako, kao da je i ona, naša ljubav otišla s našim razlazom? Uvijek ista priča. Nikad se ne svadimo dok smo skupa, svađe i prijepori počinju dan poslije? Armagedon! Svaki put. Ovaj put naročito. Hoće li nam ovo palo drvo biti brvno i put? Natrag k nama! Ili je i ono stranputica kao toliki putevi do sada?

Jer, znaš, čovjeka se drži za riječ a volove za rogove?

a nije da nisam ovdje svraćala i ovih dana...vidjela neke fotke nekih ljudi (koje nekako nestaju), pa neki blogovi koje sada vidiš sada ne vidiš...pa se pitam: tko se koga srami? blog vas ili vi bloga? kakogod, nije se imalo što niti vidjet niti čut, osobito ne pročitat? od svega možda je najbolja....kada (će blog postati dobro mjesto)?

thumb up

hvala đuro!

a evo i nešto za sve nas...pedeset i neke, šezdeset i neke....a može i one posle, oni su slijedeći na redu!

"Posmatram te dok stariš, kriomice,
i bore ti zbrajam i zamor u ženi,
osmatram, zavlačim ti se u lice,
svima si starija,samo nisi meni.
Oblačiš se drugačije, a deca rastu
i drvo pred kućom ponovo zeleni.
Svaku boru beležim, krivu, okruglastu,
radujem se jer ne stariš jedino meni.
I kosu drugačije nameštaš dlanom,
i pokret ti je ruke blaži,
i osmeh ti je smerniji, tiši.
I zbrajam noći i dan za danom,
i svaki čas i tren mi je draži,
ti samo stari, samo diši." ♥️
- Pero Zubac

i još samo ovo...svim "velikim i važnim vjernicima" poruka i misao dana

https://i.postimg.cc/m2TpsFQj/papa.jpg

lijepo da ti je bilo lijepo :)))
a i skroz uskršnje, jer uskršnjuje i ljubav i vjeru i tijelo s duhom

"po(J)ezija :)) na sav glas"

jer reklo bi se ljubav je ta koja ne umire
ako ne dozvolimo...
a po meni...stvarno i važno je biti i - drug