Imitacija života
Pitate li se ikada postoji li usud,sudbina i da li su nam stvari zapisane....postoji li okvir sjećanja,tradicije i gena kroz koji moramo proći i koji nas određuje unaprijed....i možemo li uopće i u kolikoj mjeri uticati na naš život...?
I postoji li granica dobra i zla?Čvrsta,jasna granica u kojoj kažemo ovdje sam se zaista ponio kao zloćko i to mi nije trebalo...a sve ružne stvari koje nam slijede prihvaćamo sa stoičkim mirom "ovo sam valjda negdje i zaslužio".....
Prokleta granica mir i civilizacije...granica preko koje fin,miran i dobar čovjek ne bi smio preći?Ili su sve loše stvari kako magnet namijenjene dobrim ljudima...dobrim osobama?Oni bezobzirniji ne okreću se i ne vode računa o komadima koji im padaju dok proždiru sve živo na što naiđu?
19.06.2005. u 22:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
znam da beskičmeni...bez savjesti i ljigavi prolaze bolje...ali granica onog pozitivnog...onoga što nitko od nas ne bi volio da mu se napravi?Pa logično je da to ne bi želio niti drugome?Zar stoga granica poimanja crnog i bijelog ne bi trebala biti jasnija ?:)))
Autor: flying71 | 19.06.2005. u 22:53 | opcije
Svatko dobije svoj dio dobra i zla.
Bezobzirni se na to ne osvrću.
A možda i nisu bezobzirni.
Možda su samo spoznali mudrost da i u zlu ima nešto dobra ?
Problemi nastaju kad shvatimo da "ovo sasvim sigurno nisam zaslužio".
Ili je to put prema prosvjetljenju ?
I odbacivanju sentimenta i savjesti ?
Jer na kraju krajeva, čovjek je čovjeku vuk.
Autor: Zelenobradi_druid | 19.06.2005. u 23:04 | opcije
Kažu da je u svakoj populaciji oko 6% psihopata...Dovoljno da izlude bar još 25% ostalih...
Autor: mario4 | 19.06.2005. u 23:09 | opcije
lijepa usporedba o čaši gorčine koja se prelijeva uz pomisao "ovo je zaista bilo dosta"...ali izvlačimo li pouke na odgovarajući način ili samo okrećemo obraz na drugu stranu?Jer ako je nešto protiv našeg poimanja dobrog ili lošeg...to je onda ipak neprihvatljivo kao model ponašanja... jer ipak smo jedinstveni kao osobe?
Autor: flying71 | 19.06.2005. u 23:23 | opcije
Tako jedinstveni kakvi jesmo, tako su jedinstvene i pouke koje izvlačimo iz života.
Neki stvarno okreću samo drugi obraz. Takvih ima puno. To su pijuni u današnjoj igri moći.
Neki se mjenjaju. Na bolje ili na gore.
Ne držim puno do "civilizacije" i tog mira. Kao što ne držim puno ni do reklama i svega što nam nude ti koji stvaraju našu "civilizaciju" i definiraju "dobrog čovjeka" kao dobru ovčicu.
Autor: Zelenobradi_druid | 19.06.2005. u 23:47 | opcije