Moja riječ nema smisla...

Pixiesi peglaju, ja sam napokon sretna...
Vani je teško, sparina pritišće i gura prema podu, na ramenima je tona vlage, noge ne slušaju, slana kapljica lagano se koluta i klizi leđima stvarajući ugodno-neugodne trnce u tijelu, a ja sam svejedno sretna...
Klima je montirana i radi, boca na balkonu svakih pola sata se prelijeva od vlage, a ja se ladim i sretna sam....
Pod tuš pa pravac RC Uljanik na Pipse....i sretna sam...
Sutra Marlera beach, opaki rođendan i partijana, pa u slano more onako razvaljena od svega i sretna sam...
Danas je bio težak dan , a ja sam sretna...
Napokon osjećam leptiriće u trbuhu i sreća mi izvire iz ušiju, nosa, grla, ustiju, svake pore tijela...
Lijepo se prisjetiti osjećaja zaljubljenosti, divno je kad te ponovno očara predivni osmijeh, tako nenadan, nepoznat i kratak, ali snažan...
I sretna sam...
Jer ima divnih ljudi na ovom svijetu...napokon susrećem i takve...ponovno...dosta je bilo mrguda, dosta pametnjakovića, previše snobova, dovoljno sebičnjaka, too jebeno much negativnih likova...ti si savršen...čim sam otvorila vrata zalijepila sam se o strop pod težinom tvog pogleda, pod ljepotom tvog osmijeha, pod trncima tvoga dlana, pod snagom tvoje pozitive...s tobom je tako lako...nema nervoze, nema pretvaranja, smijeh je spontano stanje, vibra je ista, razgovor spontan i nenametljiv...teško ti je bilo otići, pitati bilo što...oči šaraju sobom i traže sliku potencijalnog dečka..(nema ga, srce...ne usudim se reći)...nepotrebno objašnjenje nakon kratkog razgovora mobitelom:»mama se brine..»..(znam da mi iz očiju viri upitnik-ima li curu?i hvala ti na tom objašnjenju, jer bila sam uvjerena u suprotno...)razumijemo se, jebi ga, na nekoj drugoj razini, na razini bez riječi, iako pričamo sasvim druge gluposti od onog što bi u biti htjeli pitati...i dodajem ti stvari da nam se ruke dotaknu i dodaješ mi stvari da nam se ruke dotaknu i to je sve za što imamo muda...jer znamo se punih nekoliko minuta, možda sat...i na kraju:»slobodno zovi ako nešto ne bude u redu, na koji god hoćeš broj, evo ti tri, u koje god doba...»(a u sebi vidim govoriš si-glupane šuti ili reci nešto pametno)...»bez brige, bit će sve u redu»(glupačo, pričaš sranja, tako ćeš ga vidjeti tek za godinu dana, na redovnom servisu) e jebi ga...ni nakon dva vraćanja i četiri zadržavanja nismo se usudili...pa ....do godine...ili slučajnog susreta negdje...idioti...ali sretna sam...i volim to stanje, kad mozak ne radi, kad srce lupa, kad mislim da si savršen, kad me vidiš savršenom, kad leptirići divljaju, kad se noge tresu i usne spontano razvlače u osmijeh...
 
Buđenje, feniranje, navlačenje odjeće i zamolba Bogu-neka crkne klima da te opet vidim...čim prije...dolazak na job, potpisivanje, loša kava iz automata, ali je najbolja danas...nisam vidjela poruku «ne radi kapučino i makijato» sa j i č ....i crta na sud...čeka me razgovor za posao, formalno nepotreban, jer znam, imate nekog...pješačim i želim te sresti, ovako mokra od znoja, uopće nije važno, a znam da neću, trebalo je više hrabrosti jučer.......5 nas je...plus tri volontera kojih nema, vjerojatno se negdje tuku koga će primiti, jer jednog od vas hoće..i dvoje nije došlo, nisu ludi, koji će kurac tu.....nemamo šanse, ali ipak smo tu, da sami sebi ne zamjerimo poslije...samo ajmo to spičkati, pa da idemo, svatko na svoju stranu...dalje živjeti....9:15-izlazi tajnica:»predsjednik suda će malo kasniti, odite popiti kavu, pa dođite oko 9 i 30h, možete i zapaliti tamo, na stolu za odvjetnike»...(bagro, meni se žuri...)pušimo, pijem kavu, ostali neće..tko ih jebe, ionako su mi antipatični...10:30h gospodin se pojavljuje..izlazi tajnica:»predsjednik suda nema vremena, dođite u 12h» «molim?!!!!!!!»koji si on kurac umišlja....???
zovem na posao:»neću doći danas, molim vas pogasite mi kompjuter i ostalo i opravdajte me nekako..»»nema frke, sretno, ionako radimo skraćeno, ne moraš žuriti, vidimo se u ponedjeljak»pijem sedmu kavu u bircu gdje se skuplja odvjetnička bagra i slušam ove dvije kokoške do mene:»ja imam vezu-direktno jakovčića!»opa! i s druge strane:»a ja imam vezu direktno na ministarstvu..a oni odlučuju, ovaj samo predlaže, oni moraju odobriti!»čija je veza jača da mi je znati....a ja njima:»e ja onda stvarno nemam pojma koji kurac radim tu, jer nemam apsolutno nikakvu vezu nigdje, čak ni u kantini suda!» oni meni:»molim??!!!! Nisi valjda mislila da to ide tako, bez veze?»»pa nisam, ali jebi ga, nemam vezu!šta da vam kažem?»tupi pogledi s obje strane, a ja pijem ness i mislim si-a da ja odem na job, pametnije je možda?3 volontera i 2 žabe s vezom, šta ću ja tu???ma ne idem, kad sam već tu toliko sati...jebi ga...ionako se nisam ničemu nadala..kao i obično...stanje regularno..
 
12.30h-prvi frajer ulazi kod velikog brata i izlazi u roku par minuta-«ispljuvao me, jer sam u riflama, nemam šanse, tako mi je rekao...»odlazi pognute glave...u jebote, dobro da nisam došla u trapkama...barem to...
pauza pola sata!!!! Zašto, pobogu?
13 i nešto-ulazi ova s vezom na ministarstvu, izlazi brzo...»nije bilo loše, ali ni sjajno»i čeka me za cugu, još jednu u nizu...
ulazim ja, da to skinem pa da se gubim...
dobar dan, dobar dan, odmjeravanje, ja sam taj i taj, pogled s visoka i bahat stav, rukovanje i sjednite...neće ići glatko, već vidim, s takvim njuškama nije nikad lako....gleda me ravno u oči punih minutu do dvije i šuti i ja njega, tko ga jebe, zbuniti me ne može...»jeste ljuti?»»zašto bi bila ljuta?»»pa jer me čekate od 9 do 13 i pol»»ne, nisam ljuta..»»kako to, ja bih bio ljut da me tako zavlači netko 5h» tricky frende, tricky....»nemam što biti ljuta, to mi može samo štetiti, nikako korisititi»»kako to mislite?»(šta te boli kurac?daj prijeđi na stvar da idem doma, ni klimu nemaš...)ali odgovaram»pa bolje mi je prihvatiti situaciju kakva je i ne gomilati negativne emocije koje ionako neće promijeniti činjenicu čekanja 5h, nego se ljutiti i time si samo štetiti, a ništa se ionako time neće promijeniti»(jebote, odakle mi to?!) «wow, dobar odgovor, svaka čast!»(samo ti seri frende, daj prijeđi na stvar, više...)
«vidim radite već, koliko želite posao u sudu, zašto,prosijek ocjena, tko vam je nadređeni, koji vam je posao koji obavljate, koje su vam ambicije, zašto, gdje želite stići, što postići, zašto, piše u životopisu da ste pouzdani, što to znači, i piše da ste odgovorni, što to znači, sklonost timskom i samostalnom radu-to je kolegice inače nepomirljivo»»ne mora biti..»»slažem se ne mora, ali je rijetko,jeste se već kandidirali za posao na sudu?zašto pobogu niste?» «jer nije bilo natječaja»»u pravu ste, nije bilo»bla, bla..(ajd me pitaj koji broj gaća nosim,majke ti)...pa zvonjava mobitela, mog, pa njegovog, prvi put, drugi put, treći put, četvrti put, pa tajnica, unutra,van:»donesite mi tablete za moje bolove»pa pogled u moje oči od opet punih par minuta...(igramo se tko će prije trepnuti???ili ja ne kužim igru, osim provociranja...)pa pitanje:»vas je doista nemoguće izbaciti iz takta?» ( čujem li ja to dobro?ja sam tu da me ti izbaciš iz takta ili ?!)»nije nemoguće, samo vam očito ne polazi za rukom»uz sweet smile...»može vas se izbaciti iz takta, ali meni ne uspijeva?»»da»uz slatki osmijeh...živčano:»a što vas to može izbaciti iz takta onda?»»samo nepravda, ništa drugo, uglavnom»(odakle mi sad to?)»wow, ja sam zadivljen vama..ima li nepravde?na poslu?»»ne, na poslu nema, bilo je kod zaposlenja i bit će, i na faxu, koliko god hoćete.na žalost...»»znate na koga me fizički podsjećate?»»ne znam»»na predsjednicu prekršajnog suda!»(nadam se da dobro izgleda)»ne znam dotičnu»»ovako ću vam reći nakon 45 minuta razgovora-ja sam jako, jako, jako pod dojmom, ostavili ste jako dobar dojam na mene i volio bi vas jednog dana vidjeti ovdje, na sudu...raspitat ću se još kod vašeg nadređenog o vama i pohvaliti vas ako nemate ništa protiv i zamolio bih vas da se javite na novi natječaj koji upravo izlazi i na sljedeća dva-jedan u sedmom i drugi u devetom mjesecu, ako slučajno ovaj put ne bude ništa,jer bih vas zaista volio vidjeti ovdje...velik ste potencijal i sve iz životopisa je istina, odgovorni ste, pouzdani i sposobni...vjerujete u mogućnost čitanja karakteristika ljudi iz mimike lica?...»»vjerujem..(tebi se vidi bahatost)hvala vam najljepša i doviđenja»stisak ruke, puno prejak...»ups, oprostite, skoro sam vam slomio ruku..»»ništa strašno»...pogled na mojim leđima i «neka nitko više ne ulazi!»hm....
«pa što ste radili toliko unutra?!!!»
«provocirali se!»
«daj ajmo na cugu!»
«ajmo»
cuga, stota danas, , 3 dcl točenog ...osvježenje nakon sto kava...i napokon gotovo- sve- baš sve...mogu početi cugati ... i ostaviti brige iza sebe...i vas, veziste, i bahatog gospodina u najboljim godinama, i ostale njuške i njuškice...evo vam ga svima....u guzicu...ja odoh u mrak...zabaviti se i ne misliti na vas...uopće me ne zanimate....ni malo...
ajde, doviđenja!
 
  

 

kul... :)