Čovjek zvan Nepoznato
Ušao je u prostoriju. Po škakljikanju u predjelu potiljka i po izrazima lica prisutnih, osjetio sam to.
Prišao je našem stolu. Moja su se tri druga ukočila. Pogledao sam ga. Prošla me je jeza. Njegove su crne oči čudno sjajile. Sve što je njegov pogled odavao je bilo da je to čovjek nepoznato i sve što nepoznato budi u ljudima. A to je bio strah.
Nije bio osobito snažan. Mogao je imati dvadesetak godina. Rekao je da se zove Ramon Mendosa i da traži stanovitog Robertsa. I to je bilo sve. Nikakav suvišan izričaj. Nijedan suvišan pokret ili gesta. Bio je hladan kao led, a unutra je gorio paklenim plamenom.Bilo mi je drago što nisam Roberts. Čovjek zvan nepoznato bio je sotona. U njegovom se pogledu očitavao hladni oganj. Čista, nepatvorena mržnja u svakom treptaju. Te su oči morale gledati nešto jezivo. Nešto toliko surovo, što je ovog mladića pretvorilo u najstrašnije ljudsko biće.
Nikada nisam sreo nikoga sličnog. Nekoliko je mjeseci radio najprljavije mornarske poslove. Ni sa kim nije pričao niti prijateljevao.
Kad se Roberts vratio na naš otok, Mendosa ga je ubio kukom za tune. I zatim nestao. Robertsov leš je imao rupu veličine šake na prsima. Nije imao srce.
28.06.2005. u 8:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar