Putevima čudnosti moje...

...ali taman kad pomislim da
ću moći mirno gledati
obris tvojih leđa dok ulaziš
u trbuh metalne ptice, sa
obećanjem u očima da neću plakati
i mantrati  ti sve ono što u
rastancima ide...ne mogu
biti ono što nisam, jednostavan
kod pod univerzalnim čitačem,
nagrađeni glumac pred
životnim djelom nekog
drugog...
Ne mogu ispuniti obećanje,
nisam stijena ni
suhoparni dijalog iz filma...
Imam ti toliko toga za reći,
čak i ono kad se vratiš već
znam,
ali ne mogu...
Oprosti al'
samo sam
žena,
pa ću zaustaviti sat i
zaplakati...