fight...
Pala danas tuča kod nas na poslu...
Ali kakva tuča... Nenormalno jaka, cijelo skladište odzvanja, a ja zadovoljno gledam kroz vrata i pomišljam na stihove Tool-a "Some say the end is near, some say we'll see armaggeddon (il' kako već) soon...
No, kako sam već i predugo bio na poslu, čvrsto sam odlučio ne čekati prestanak nevremena, te sam hrabrim (ili ludim?) korakom krenuo prema izlazu... Ispod zatvorenih ulaznih vrata bujica vode i pomišljam kako je ovo u rangu sa izjavama tipa "Ma ne bi me Bog zaustavio..." Nisam ni dovršio misao, a tuča se samo još pojačala... Ušutkavši svoj glupi mozak, posežem za kvakom... Ali gospon Murphy nam očito ni danas ne spava... Vrata su zaključana, što znači da ću se dodatno smočiti dok ih budem zaključavao... Nekako izvodim sve to i ulazim u preudaljeni auto (cca 10-ak metara) kompletno mokar (već sam bio mokar od znoja, tako da ovo čak bila dobrodošla promjena :) )... Vozim ispred ulaza od skladišta i uz trubljenje veselo mašem ekipi koja čeka da se malo smiri... "Hehe, al' sam faca" mislim si ja; "Bože budale" po svoj prilici misle oni...
Hmm, kroz stakla se ništa ne vidi, al' to me ne smeta "jer tamo gdje želim, ja ću tamo i doć'" (C) Daleka obala
Na svu sreću, put već dobro znam, tako da sam vozio na blef, sve dok se (ne)vrijeme nije smirilo, ali onda više nije bio izazov...
28.06.2005. u 19:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar