bez imena

zapravo neznam šta da napišem.. proreći budućnost jednog lava nije teško, proreći budućnost jednog otužnog ljudskog bića već je filozofija na kvadrat. želim skočiti sa najvišeg sna i nikad više ne postojati.. snovi ubijaju čovjeka, ne čine ga živim. iluzije.. jeben ti iluzije uzduž i poprjeko.. biti slika u muzeju čovječanstva ljigava je stvar. treba proći toliko ljepih djela Božje ruke da bi došo do jednog usranog bića koji je još uvijek samo skica na papiru Božjeg stvaranja..
bilo je ljepo postojati, al još je ljepše umirati.. slušati svoj zadnji dah kako hropti iz pluća koja se bore. da li je važno?! gledati potoke krvi kako se slivaju niz redovito njegovanu kožu.. da li je važno?! kako je lijepo gledati isčupanu kosu koja je tago dugo 'uzgajana'.. kako je divno vidjeti unakaženo lice kojemu su se svi divili.. kako je prekrasno prestati postojati.. da li je važno?! toga više nema.. prodajem sebe za čašu vina..