Mali princ

Pričaš mi o kamenoj kući i maslinama…I pitaš hoću li rađati tvoju djecu. Zar tamo negdje nakraj svijeta, u kamenjaru…? Živimo u posve drugom filmu. Ali sad ti klimam glavom, dodirujem ti kosu i dajem da me poneseš preko valova… Priznajem ti da sam tvoja (ovaj tren)… I smiješim se djetetu pred sobom… Ah, mali princ s tijelom muškarca i tako zavodljivim glasom i riječima...
I opet se vraćam u svakodnevicu, tramvaji žure, dolaze i odlaze, hodam ulicom kroz mnoštvo, sama… Dobro, Ela me čeka u kafiću, naručujemo kavu…Ela je obična, još puno običnija  i bezveznija otkad smo imale onu malu raspravu. Više nisam povrijeđena kao prije, ne plačem zbog toga, ali nema one topline  s kojom sam na nju mislila. Ali nađemo se redovno kao i prije, iz navike, dosade, jer je moja prijateljica. Ela priča o Marku, vidjela ga je kad je ovaj vikend bila kod svojih… Posve promašena stvar, susret na ulici, priča koja ne vodi ničemu… Jer je ne zove, jer nije na raspolaganju, jer  to što ju je pogledao ili nije ne znači baš ništa, jer ima posla cijele dane i jer ima i onu drugu…Ali ne kažem joj to… Kažem da možda ima posla, kažem da svi živimo prebrzo, da ne stižemo srediti ni svoje misli… Možda ima nešto i u tome, a i loše je biti glasnik loših vijesti… Možda i ne želim da kod nje bude sve O.K. Prijateljice!?
Vidjeh te danas u bijelom automobilu, slova su promicala ispred mene. U trenu mi se magle oči…Osjećala sam se nekako luckasto… Poseban. Bio si poseban. Bio.                                                 
Izgledao si danas pomalo ozbiljno i tužno. Mali princ bez svoje ruže.
A sam si izabrao. Sve je uvijek bilo tvoje: mišljenje, izbor i odluka. Ja nikog ne molim i ne pravim probleme. Život je dovoljno kompliciran i bez toga.
''Sandale s tim remenčićima su jako zgodne, gdje si ih kupila..?'' voljela bih da su moje i da mi tako dobro stoje, odgovor i nije tako bitan.
Jedna noć. Drugačija. Toliko pahuljica u mojoj glavi. Samo poljupci, topli i meki. Možda je cijeli svijet poludio i  rat je promijenio naše živote. Samo jedna noć…I samo jedan život da učiniš što želiš…
A raskrižja koliko god hoćeš.
 
 
 

Svatko svoju Elu ima...pomalo je bolno priznati si to.

Zapravo me strašno iznenadilo ( a nije trebalo?!) koliko je ''prekid'' (ili nešto u tom stilu, kad te iznevjere, napuste, preskoče, ...) jednako težak kad se radi o prijateljicama i koliko treba da se preboli...