bez imena

glupost, zabluda, grijeh i požuda
u našem mozgu banče demoni
najgadnije nakaze što ih zemlja krije,
a opet tako slatki ko snovi..
 
tako sjajno, glatko i zamamno voće
bijahu grudi polunage robinje
zanesen tom vjernom slikom
milujem je rukom snenom..
 
cvala je od svoga obilja
ovladala je mojim srcem nježnim
u tom času pamet me ostavi
i preleti preko pustih polja..
 
o, lijepa je ljudi
svaki smrtnik žudi njene grudi
leži, a usta joj gore okupana krvi
taj vitak stas imaju samo lutke..
 
njene ruke, noge, bedra, stražnjica
glatki i lelujavi ko ulje
dolaze svi anđeli zala
i ruše dušu mi spokojnu..
 
pijem miris sa grudi njenih
a oči te žene razdragano sjaje
obožavam tebe poput noćnog mjeseca
tebe čudesna boginjo, čarobnice, čedo majčine utrobe…