Biti svoja zauvijek!
Kilometri koji su ostajali iza mene na povratku kući kao da su mi sve više pokušavali objasniti ovaj život.Glazba je parala svaki preostali dio poderanog srca, koje je nekim čudom još uvijek kucalo.Glazbeni urednik, moj dugogodišnji prijatelj i suradnik na radio valovoma sela mojeg malog, kao da je namjerno birao srcedrapajuću glazbu.No, platit će mi za to prvom prilikom ;))), bilo kada u bilo koje vrijeme ta glazba, ali ne baš u ovom trenu....Noć, zvjezdano nebo, sin koji bezbrižno spava na zadnjem sjedalu i vlastite misli koje nemaju ni početak ni kraj.Vraćam se Slavonijo tebi, prihvati me meko na polja zlatna.Tu su mi korjeni, tu ću i ostati, zauvijek sama i tvoja!Taj trenutak vjećnosti bljesnuo je u trenu.Da tako je!Sama i Tvoja!Odmah mi je postalo lakše u duši.Pa nije tragedija, niti sam jedino biće na ovoj šarenoj lopti zvanoj Zemlja, koja ovako u životu prolazi i koja je sama.Jutrom ću se zagrnuti izmaglicom sa kukuruzišta, a većeri zlatne provoditi uz šum valova na obali Drave.Sve je ok, rekoh sama sebi, još sam tu i bit ću svoja zauvijek!
30.08.2003. u 15:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Haj White R. bila sam na go.Vratila se, živa, zdrava i po malo slomljena, no ide život dalje.Sunce i more je napunilo radne baterije, a ljubav.....o tome jednom drugom zgodom.;)))
Autor: Ericca_35 | 30.08.2003. u 17:03 | opcije
vidiš, uzalud svim tvojim pokušajima, nisi sama...samo dobro..
Autor: Jani29 | 30.08.2003. u 18:51 | opcije
Mnogo velikih istina,napisanih malim počretnim slovom!Istine ,da, ali trenutne i duboko sam uvjeren ne i nepromjenjive! Sve je privremeno osim jedne konstante,koja je vječna -- a to je Promjena!Odluka o bilo čemu je svakako Tvoja i samo Tvoja !
Skupi sva zrnca hrabrosti i prestani venuti padajući u dubine vječnog zaborava učmale svakodnevnice koja neumorno guta i odnosi u nepovrat sve životne radosti !
Autor: Tao9 | 30.08.2003. u 23:13 | opcije
erica nemoj se varati-nikad vise neces biti svoja-ti si njegova htio te on ili ne-znao on to ili ne.Covijek je ponekad zigosan ko krava u americi kad joj kauboj pritisne uzareni zig.Kad se covijek jednom nekome da nije nikada vise svoj-kao danki postaje ovisan o toj osobi-ili tim mislima-tom izgubljenom svijetu.Ponekad mislimo da smo ozdravili ili nasli malo utjehe ali poslije toga smo jos sigurniji da smo izgubljeni i da samo on ili ona mogu izlijeciti te zadane rane.
Autor: durosan | 07.09.2003. u 9:59 | opcije
Ovo je jedan od najljepših tekstova, što sam pročitao na Iskrici, a ujedno i razlog zašto sam ti poslao poruku, očito imaš talenta za pisanje.
Autor: mario4 | 17.09.2003. u 0:58 | opcije