nekad mi dodje da poludim

nema trenutka da ne pomislim na tebe.na tvoj lik,na tvoj poljubac,tvoj dodir.i srce mi se stegne svaki put.tako te trebam.
nestvarno moje.trazim te u likovima ljudi koji me okruzuju.pogledam im duboko u oci.nadam se.ali nista se ne vidi.
gubim nadu polako.gubim se u masi ispraznih tupih faca.znam da si tamo negdje.tamo u daljini.a mozda i tu,tik uz mene.znam.jer osjecam te.osjecam te tu pod kozom.znam da postojis.nadam se da postojis.
i opet onaj tracak nade.i jurim medju gomilom.u svakoj osobi tebe nazirem.ali ne.nema te.ljuta sam.ne mogu vise.gubim snagu,gubim volju.
ljutim se na cijeli svijet.na sebe sto sam ovako naivna.
ali ne mogu,tvoje bice,nestvarni moj,tvoje bice me privlaci snazno.i gura naprijed.neprestano.
duboko u sebi znam da te necu nikada naci.ali mozda je to moja sudbina.juriti kroz ovaj jebeni zivot dok se ne umorim

Ne filozofiraj već sukni kafetinu!

Loth,kako si samo grub!
Draga moja,ovo je predivno!
Baš me rastužilo....tako nekako se i sama osjećam danas...(((

loth to me puklo nakon kave :).pitaj boga sto su mi u nju utrpali;)

hvala na pohvalama