Haj-hi, haj-ho....

Ja dok sam bio mali imali smo livade i susjedovu trešnju. Imali smo i susjeda čija je bila trešnja i koji se pravio da nas tjera s nje, dok smo se mi klinci pravili da je ko fol mažnjavamo. Poslije bi nas znao poslat po novine, il po litru mlijeka i ostavit nam restl od stotice.
Dok sam bio mali, imali smo šumu iznad grada i svaka bukva je nosila naše inicijale. Oni šta spašavaju kitove po Grenlandu bi se zgrozili na rečenicu iznad, al unatoč tome, šuma je preživjela, dapače, vjetar ljeti još uvijek onako zastrašujuće šumi kroz krošnje pred oluju. Bar nešto je ostalo isto.
Ja dok sam bio mali, bilo je i jabuka i krušaka i šljiva i kuruze po poljima za mažnjavat pa se poslije sjest uz vatru i peć. Sanjao sam to neku noć, zbog toga sam ujutru bio sav sjeban, osjećao sam se ko da sam došao iz nekog paralelnog svemira.
Nažalost, nisam. Nakon šta sam stao u dvadeset kilometarsku kolonu na putu prema poslu, shvatio sam da je ipak ovo ovdje realnost.
A ja, nakon što je bilo sve ono dok sam bio mali, nisam spreman za nju.
Jebi ga. Priznajem.

...dok sam ja bila mala krala sam marelice i kukuruz... jela mladi grašak direkt sa vrta i mrkvu opranu u kišnici sakupljenoj za zalijevalje... hodala bosa... pekle su me korive i boli oni mali crveni mravi... i nitko nije dramio oko toga... ja bi još bil mala..

Gringo sa dlana :-)). Ljubičasti :-)).