Terasa
Djelili smo terasu.Vikendica je imala dva vlasnika, a donja terasa je bila velika.Svatko je imao svoj stol.On i ona, Njemci stari oko 60 g.Svako jutro kada bi se svi okupili na terasi, jedni drugima bi mahnuli i uz osmjeh poželjeli dobrodošlicu u novi dan.Promatrala sam kako skladno rade.On je brisao stol, ona donosila doručak.Samo su im se pogledi koji puta sreli, a na licima je vladao mir i spokoj.U mašti sam zamišljala njihov skladan brak, kako su uz puno ljubavi podizali svoju djecu.
Jedno veće pozvali smo ih na piće.Oduševljeno su pristali.Uz malo slanih krekera, dom. kobasice i sira, naravno uz dobro ohlađeno pivo i rakiju koju smo ponjeli od kuće krenuo je razgovor.Ono malo njem. riječi koje smo brat i ja znali bile su dovoljne da razgovaramo.I tako, malo po malo, dotaknuli smo se svih tema.Zatim ona kaže kako joj je u saobraćajnoj nesreći poginuo suprug.Ostala je sama sa troje djece.On je dodao da je njegova supruga umrla od karcinoma i ostavila da sa dvoje djece.Upoznali su se slučajno i krenuli u zajednički život.Svu djecu su školovali, svi su zasnovali svoje obitelji i otišli od kuće.Ostali su sami, žive mirno i s puno ljubavi i razumjevanja.
Dugo u noć razmišljala sam o njima.O mirnoći koju posjeduju.Ipak život nakon boli vrati mir i spokoj.Bar se nadam da je tako.
31.08.2003. u 18:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar