Haj-hi, haj-ho....

Ja dok sam bio jako mali, kao i većina mojih vršnjaka imao sam mamu i tatu. Oni bi mene, kad bi došlo ljeto, poslali baki u jednu drugu državu kako bi na miru mogli svemirskim brodom otploviti svaki na svoj planet, jedan od drugog udaljen grilijardama svjetlosnih godina, sa kojih se nisu mogli vidjeti dimni signali, kojima su inače komunicirali. 
Nevjerojatno, ali upravo u to doba roditeljskog autizma rodio se moj mlađi brat. U kasnijim razvojnim fazama svojeg života, kad sam već ponešto doznao o seksualnosti, rodama i kupusu, zlurado bih znao primijetiti da je moja majka živi primjer da začeće po duhu svetome nije isključivo biblijska zajebancija, ili da je u najmanju ruku tu svoje prste, a i neke druge inokosne organe imao poštar, ili vodoinstalater. No,  ko za inat moj mlađi brat nalikovao je mom ocu više od mene, tako da sam samome sebi ipak morao priznati da je i moj brat nastao na nekako sličan način kao i ja. 
Dok je bio mali, moj brat rastao je poput svakog drugog djeteta. Puzao je livadama svoga djetinjstva, jeo čokolina, bejbi pape, gliste i ostalu hranu obogaćenu proteinima i vitaminima, a kad je puzanje zamijenio hodanjem, otkrio je mnoge društvene igre poput razbijanja prozora, pokazivanja guzice susjedu Tomeku i igre partizana i nijemaca u kojoj je uvijek, ali uvijek, on bio Sirogojno. Nikad Boško Buha. Sirogojno je pravi frajer, rekao bi. On je preživio rat. Jebalo mu se što je Boško imo svoj film, moj mlađi brat uvijek je bio praktičan, čak i kao dijete. 
Dvadeset godina nakon Sirogojna, nakon otprilike tri overdosea i osam godina tumaranja po raznim komunama, moj mlađi brat ima polovicu razjebane obitelji, jetru veličine lubenice i nekakvu polušansu za novi život. Iz te polušanse bi možda neki Pele stvorio priliku za gol, ali kad vidim svog umornog brata čisto sumnjam da bi on mogao biti taj Pele. 
Što sam zapravo htio reći? I što zapravo cijeli ovaj niz godina želim reći?… Mali… kad te vidim, digne mi se kosa na glavi od svih onih slika što mi protutnje mozgom u toj nanosekundi. I ubio bi te najrađe zbog milion stvari za koje si direktno, ili indirektno kriv, a uništavale su mnoge živote, dok si ti mislio da je važan jedino onaj tvoj. I odrekao bi te se preko svih novina, čak i preko Modre laste i Smiba. 
Jebi ga, mali. Cijelo ovo vrijeme ti zaboravljam reći da te volim. Beskrajno. I budi Sirogojno i dalje.

Jako lijepo! Zbilja. Ajd sad i njemu to reci...