nista posebno
lagano svjetlo televizora.soba u mraku.
ja sama sjedim.buljim u nesto.u biti u nista.
cekam te.po ko zna koji put i ko zna koju noc.
gledam u ekran,slike prolaze,rijeci izuscuju a ja nista ne vidim,nista ne cujem.
telefon suti.nadam se,zazvonit ce,javit ces,oprosti duso,necu veceras doci.
ali nista.
prokleta tisina.samo komarci zuje naokolo.
dolazis.tiho,sutke.ni rijeci.
sjedas kraj mene kao da sam zrak,kao da ne postojim.
boli me to.grize me.truje mi dusu.truje mi nase snove koje smo nekad davno imali.
mislim,sad nemamo nista.samo ovu tamu,ovu tisinu.
znam da je kraj
10.07.2005. u 22:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar