posve osobno

Osjećaj unutrašnjeg nemira. Osjećaj koji razdire razum. Osjećaj koji vodi instinkt. Požuda. Jednostavna volja za osjećajem dodira topline usana. Nema svjesnog upravljanja misli, nema predrasuda, nema ograničenja. Požuda.
Stvori se jedan trenutak u kojem se ne razmišlja o posljedicama. Postane tako stvaran i tako jak da pokrene vrelinu krvi u obraze. Stoji u tom vremenu koje ne postoji i čeka, čeka da ga neko ugrabi. Traži se jako, traži se uz žrtve i posljedice. Želi se ispuniti i prestati, ali samo na neko vrijeme… kratko vrijeme. Misli lebde visoko, visoko iznad želje vraćanja u stvarnost postojanosti tijela. Tijelo zna, tijelo uvijek zna što želi. Tijelo pokazuje kako želi i što mu je činiti. Krila su osjećaja jaka i vinu nas visoko, visoko iznad bilo koje granice sputavanja. Sretni smo, sretni u vlastitom obožavanju osjećaja strasti. Želimo ga dijeliti, brzo i bez razmišljanja. Želimo u tome osjećaju biti sami, ali opet zajedno. Zajedno s onim koji ga prihvaća, ali kako? Onako kako mi to osjećamo. Strast potom dobiva svoj smisao. Živi.
Pogled je jak, prodoran. Stisak pokazuje vrelinu želje, želje tjelesnog ispunjenja kroz sastanak duša u jednom dahu ljubavi. Polako se uvlači u svaki poljubac tijela željnog htjenja. Požuda. Za neke razvratna misao ljubavi. Jednostavno, požuda. Želja misli pokreće vjeđe. Vjeđe se sklapaju i prepuštaju oku prekrasni ton boja osjećaja predanosti. Tijelo ne sluša misli, prepušta se toplini ruku, toplini poljubaca. Stanka. Stanka u vlastitom osjećaju prepuštenosti nesvjesnom gibanju tijela. Polako i nekontrolirano. Požuda.
Stigne poruka nošena mirisom kože. Uvlači se u nosnice. Ubrzano se diše. Želi se osjetiti pokret i želju drugoga tijela. Spojena, sretna i u trenu nepokretna. Vole se svemir i ljubav. Vole se. Postaje nepodnošljiva misao razdvajanja, želi se ostati zajedno taj trenutak, trenutak u kojem nema vremena. Sve je oko nas usporeno i magličasto. Postajemo svjesni naše ljubavi. Postajemo svjesni osjećaja koji nas vodi. Vodi nas daleko. Spremni smo taj trenutak reći i učiniti sve, samo da traje. Samo da traje.
Biti voljen. Biti željen. Radoznalost u otkrivanju osjećaja strasti. Strast. Jako i kratko osjećanje oslobađanja vlastite nevoljenosti. Oslobađamo se svih sputanosti, postajemo potpuni, potpuni u odgovoru drugoga tijela. Tijelo koje nas želi i prihvaća. Sreća. Opijenost odvajanja od svakodnevnice. Prekrasno odvajanje od toksičnih utjecaja svakodnevnice. Bitno je samo htjeti. Htjeti se prepustiti. Postajemo bespomoćni pred pogledom davanja ljubavi. Postajemo sami sebi razumljivi i voljeni. Našu ljubav prema sebi osjeća drugo tijelo i uživa, uživa u slobodi kretanja misli. Prepušta se, prepušta se zovu prirodnog pokretanja instinkta. Osjeća, osjeća da vrijedi i da je željno. Daje se.
Požuda. Kratko i jasno osjećanje ljubavi. Jednostavno je, samo se treba prepustiti. Prepustiti nekontroliranom osjećaju želje. Život je avantura.

Prije samo dan, dva jedna je dama nešto sasvim suporotno govorila. Ah što ljeto čini od ljudi (ili pomisao na more) :)

plavi ma tko to? hehehe ;)))

Stvarno ne znam Hedera, stvarno, nikako da se sjetim: ma neki nick je bio na H, ali evo na vrh mi je jezika....

plavi, na vrh jezika? mmm... putniče pozdravljam :)

Da baš na vrh jezika: treba mi poticaj da se sjetim imena ili zašutim zauvijek (ili bar na sat-dva) :)

pssst... :D