moj svijet

 
Probudih se...
pogledah se...
i nevidih ništa...
Tek iskrivljenu sliku s onu stranu ogledala...
 
I pomislih...možda je tamo bolji svijet?
Možda tamo boja pobjeđuje sivu nijansu,
i romantika još ljude ostavlja u transu...
...možda bi tamo bilo sretnih ptica,
što jedna drugoj ne skrivaju lica... 
 
Tko zna?
Ogledala ipak mogu da lažu...
Zar uistinu ovdje nema takvih stvari,
Pa što nitko,baš NITKO,za ljubav ne mari...
 
Dal itko uopće čuje ove moje tihe krike?
kad uzalud radim ovoliko vike...  
Od milijun ljudi,mnogi bez skrovišta...
od milijun čudi...sve sama čudovišta... 
 
Tek jedno lice kao da sluša...
...al i to je neka umorna duša...
 
E moj svijete...
 
 

poštuj umorne...