Apsolutno je apsolutno i...

Prije svitanja saginjem se nad nju, ljubim je tek onako ovlaš. Budan sam već satima, ne mogu da spavam, progone me neki snovi koji nisu moji. Gledam kroz zamućene prozore i tada začujem njen glas:
- Ne spavaš?
Okrenem se prema njoj i odgovorim joj spuštajući čašu sa viskijem koju sam držao u ruci na noćni stolić:
- Ne. Opet sam sanjao onaj san.
- Isti?
- Da.
- Dođi.
Prišao sam do kreveta i legao pored nje, a ona me upita:
- Kad će to prestati?
Pogledao sam u njene plave oči i odgovorio:
- Ne znam, stvarno ne znam, previše dugo se to ponavlja.
Nakon tih riječi naslonim glavu na njena prsa i nadodam:
- Ali uživam u ovom trenutku i pored tebe mi je lijepo. Pored tebe se osjećam slobodan, kao ptica.
- Svi se pored mene osjećaju slobodno. Ali jedino pored tebe se ja osjećam slobodno. Pripali dvije cigarete i doda mi jednu:
- Ali mislim da ti to znaš, još od onog prvog trenutka kada si me ugledao na ulici, pored Excelziora. Od trenutka kada su nam se pogledi spojili u prolazu.
- Znam.- Povukao sam jedan dobar dim i čujno ga ispustio iz pluća, pa nastavim:
- Moram ići! Još malo pa će svanuti!
- Ona te čeka kod kuće?
Uvukao sam snažno još jedan dim i odgovorim na njeno pitanje kratko:
- Da.
- Zašto joj se vračaš, ako je ne voliš?
- Zašto se ti svaku veće vračaš na svoj posao?
Odgovorim joj protu pitanjem, no ona mi nije ništa odgovorila. Samo se zagleda kroz prozor kroz koji se moglo vidjeti tek djelić sunca koji je izlazio nas horizontu i reče:
- Biti će to još jedan lijep dan!
I ja samo na trenutak pogledam kroz prozor, a onda se zagledam u žućkasti plafon i zaključim:
- O, da. Danas će stvarno to biti još jedan lijep dan.